I na koncu, vratimo se na sam početak kad je proveo "transfer" gdje je i više nego vidljivo da klijentica nije u potpunosti sigurna želi li sve to učiniti. To je još jedno pravilo, ako se osoba s kojom radite ne osjeća ugodno, izražava nelagodu, zastati ćete i pokušati istražiti što je uzrok tom događanju. Takav će vas postupak možda onemogućiti u dobivanju odgovora odmah, ali će pokazati nužnu odgovornost, pa i empatiju za rad s osobama u promijenjenom stanju svijesti. Možemo sad ovdje spomenuti i zašto je klijentica uopće došla Newtonu. Dakle radi se o ženi tridesetih godina, koja je:
"... snažna, impozantna žena ... natprosječne visine i težine. Odjevena u traperice, čizme i široku trenirku. ... Njezini problemi dijelili su se na tri kategorije. Bila je nezadovoljna svojim životom uspješne agentice za prodaju nekretnina, jer je bio previše materijalistički i nije je ispunjavao. Nedostajala joj je ženska seksualnost. Spomenula je da posjeduje pun ormar prelijepe odjeće koju "mrzi nositi". Ta klijentica tada mi je ispričala s kolikom lakoćom manipulira muškarcima tijekom cijelog života zato što, kako kaže, "U meni postoji muška agresivnost zbog koje se osjećam nepotpunom kao žena." Kao mlada djevojka, izbjegavala je lutke i haljine jer su je više zanimali natjecateljski sportovi s dječacima. Njezin osjećaj muškosti nije se promijenio s godinama ...13
Sve navedeno pobuđuje sumnju u postojanje nakačenosti muškog entiteta. Naravno, postoji mogućnost da je uzrok sakriven u nesposobnosti te duše da svlada zadatke kad se inkarnira, ali možda bi proces istraživanja u kojem smjeru ići bio mnogo lakši kad bi se na samom početku otklonila mogućnost ove opcije. Ovako, upitno je koliko je ova klijentica zaista riješila problem radi kojeg je došla, a koliko je nakon seanse otišla kući uvjerena kako je za sve kriva baš ona. Jer pitanje je da li je ona – ona, da li je sama. Možemo otići i korak dalje pa se zapitati, što ako nije sama, ali i što ako je regresiran nakačeni entitet, a ne ona?
"... osjećam se prirodnije kao muškarac ... Ali mislila sam da ću kao žena biti ... suptilnija. Željela sam ovu priliku da pokušam ponovno kao pripadnica drugog spola i Clodees mi je to dopustio. (klijentica se snuždila u stolcu) kakva greška."14
Newton je na koncu zaključio:
"Nakon što sam ublažio osjećaje povezane s izvorom njezinih glavobolja, (imala je glavobolje na mjestu gdje je prošao metak kad je izvršila samoubojstvo kao Ross! op. a.) svoje seanse s Hester završio sam tako što sam podržao druge razloge njenog izbora da postane žena osim zastrašivanja muškaraca. Dao sam joj dozvolu da malo spusti svoje obrane i postane manje agresivna. Raspravljali smo o opcijama restrukturiranja profesionalnih ciljeva prema pomagačkim profesijama i o mogućnosti bavljenja dobrovoljnim uslužnim radom. Napokon je uspjela doživiti svoj život kao sjaju priliku za učenje, a ne kao pogrešan izbor spola.15
Iskaz "dao sam joj dozvolu" govori, još jednom, o tome kako Newton doživljava sebe samog. Konstatacija kako je Hester sada svjesna da samo uči, moguće je da je zaista riješila problem na svjesnoj razini, ali ako to nije bio uzrok njezina problema, on je još uvijek s njom prisutan. Ali nemoguće ga je vidjeti ako se kao početna točka uzme njezina krivnja kako nešto nije naučila. Kako ćemo kasnije vidjeti jedna od omiljenih metoda oporavka koje koristi je "uvjeriti" (ili možda primjerenija riječ isprogramirati) ljude da postanu iscjelitelji ili da se bave pomagačkim radom.
Vjerovanje da nije tokom raznih života mogla prepoznati znakove dragog joj vodiča je točka na i. Dodatno može biti vrlo nezgodno što je kompletan Newtonov rad stvorio ozračje da te "naše greške" nisu tako strašne, jer ionako tamo gdje duše odu – sve se oprašta i sve počinje iz početka. Da bi se to tako i dalje ostvarivalo, na pomoći su nam duhovni vodiči. Oni radi kojih smo i iznijeli cijeli ovaj slučaj. Pa što to Newton kaže o onima koje sudeći prema svemu iznesenom smatra najvažnijima:
"Nikada nisam radio s klijentom u transu (promijenjeno stanje svijesti, op. a.) koji nije imao osobnog vodiča. Neki vodiči prisutniji su od drugih tijekom hipnotičkih seansi. Moj je običaj upitati klijente vide li ili osjećaju neutjelovljenju prisutnost u prostoriji. Ukoliko je vide, obično se radi o vodiču zaštitniku. Klijenti će često osjetit prisutnost neutjelovljenog bića prije no što vide njegovo lice ili čuju glas. Ljudi koji mnogo meditiraju bolje su upoznati s tim vizijama od osoba koje nikada nisu zazivale svoje vodiče. Prepoznavanje tih duhovnih učitelja dovodi ljude u kontakt s toplom silom punom ljubavi ...!16
Nije mi namjera osporiti postojanje duhovnih vodiča/ anđela/ pomagača, ali obzirom da sve ovo piše čovjek koji apsolutno vjeruje i kategorički tvrdi kako ništa drugačije niti ne postoji, osim dobrih bića punih ljubavi, ovakve njegove "istine" kompletno njegovo djelo čine upitnim. On to tvrdi zbog svog vjerovanja, ali istina je da postoje načini da se sve provjeri, dapače, vrlo brzo znat ćemo stoji li pred nama duhovni vodič prepun ljubavi. Dovoljno je neko vrijeme promatrati njegove oči. Ako je riječ o biću koje se pretvara da je to što Newton misli da jedino postoji, njegove oči će prve doživjeti promjenu. Jednostavno se neće moći dugo pretvarati. Ali ako vjerujemo da maliciozna bića ne postoje – nećemo obraćati pažnju, točnije ako nas naš vodič/hipnoterapeut ne upozori na isto. Što Newton ne čini, dapače, sve što čini je upravo suprotno. On ide i dalje od samog neopreza i usmjerava nas da bespogovorno prihvaćamo sve što nam vodiči kažu i na što nas upućuju, bez imalo mjesta sumnje, da li je zaista, uvijek riječ o entitetima koji su puni ljubavi. Možda nas onda ne bi trebalo iznenaditi i to da on ne sakriva tu svoju misiju, pa kaže:
13 | ^Isto, str. 70, 71 |
14 | ^Isto, str. 80 |
15 | ^Isto, str. 83 |
16 | ^Isto, str. 127 |