Home U potrazi za dušom 7. Tjelesno nesvjesno – svjesnost fizičkog i Eteričnog tijela
Tjelesno nesvjesno – svjesnost fizičkog i Eteričnog tijela
Autor: Denis
Petak, 16.08.2013. 17:24
Ažurirano: Nedjelja, 17.08.2014. 15:56

“Genetski” poremećaji

Unutar ograničenja znanstvene paradigme “prirode i društva”, kada je riječ o prvoj kategoriji, prirodi, na DNK se zna gledati kao na ključ u borbi s različitim bolestima i poremećajima. Ovo se nameće kao prirodan zaključak u slučajevima kada je kod bolesne osobe moguće zamijetiti određene defekte/mutacije u strukturi DNK, bilo da su one urođene ili stečene. Iz toga logično slijedi da bi ispravljanje DNK dovelo do ozdravljenja (nestanka bolesti). Čak i kada bismo razmotrili mogućnost da je DNK antena, sve ranije spomenuto i dalje bi imalo smisla: ako netko ošteti antenu, njenim popravkom doći će i do poboljšanja prijama.

Ovo ipak nije cijela jednadžba. Do poboljšanja prijema (i daljnjeg primanja neiskvarenih informacija za rast novih i zdravih stanica) doći će samo uz pretpostavku da je izvor signala ostao nepromijenjen (“čist/zdrav” signal). Nikakve koristi nema od postavljanja nove antene na krov (ili popravljanje postojeće) ako je ujedno došlo do kvara na odašiljaču ili do izobličenja izvornog signala. “Zdrava” DNK trebala bi biti samo nužan preduvjet na fizičkoj razini za fizičko zdravlje. Ako je došlo do poremećaja u Astralu, to će rezultirati daljnjim primanjem “bolesnog” signala što može dovesti i do deformacije DNK.

Kada bi vladajuća znanost prihvatila mogućnost da postoji koncept DNK kao antene, onda bi se možda moglo i prihvatiti da npr. tumori i karcinomi izazvani tzv. kancerogenim supstancijama ili elektromagnetskom radijacijom12 nisu ista stvar kao kad su izazvani ozbiljnim poremećajem u Astralnom tijelu (ili jednostavnije psihi), bez obzira na isti rezultat vidljiv na fizičkoj razini. Prejudicira li se time da su svi tumori psihičkog porijekla13? Mislim da nisu jer, ako ništa drugo, ne treba zaboraviti na Eterično tijelo. Nema razloga da se određene promjene na eteričnoj razini ne mogu reflektirati i na fizičko tijelo. Isto tako, postavlja se pitanje koliko “zdravo” može ostati Astralno tijelo zbog “eteričnih” promjena (ovdje mi prvo na pamet padaju poremećaji zbog utjecaja određenih kemijskih supstancija koje su neupitni kancerogeni).

Misterij karcinogeneze

S tumorima i karcinomima znanost se bori već više od stoljeća. Uzrok njihova nastanka, osim kod točno određenih kemikalija, i dalje nije poznat, a lista osumnjičenih kao da je svakim danom sve veća. Posebna pažnja pridaje se genetskim predispozicijama, a propaganda je toliko glasna i zastrašujuća da se neke žene čak odlučuju na preventivnu histeroktomiju ili mastektomiju ne bi li smanjile rizik od dobivanja tumora, osobito kad postoji pozitivna obiteljska anamneza.

Ipak, cijela priča o genetskim predispozicijama izgleda vrlo klimavo. Isto tako, čini se da “sporadični” (genetski neodređeni) tumori nisu samo izuzetak već pravilo na što upućuje i sljedeća izjava Ane Soto i Carlosa Sonnenscheina:

“‘Sporadični’ karcinomi čine više od 95% svih ljudskih karcinoma. S druge strane, urođeni karcinomi (manje od 5% svih karcinoma) diskretna su podklasa, proizašla iz zametnutih mutacija različitog biološkog uzroka, koja se uglavnom pojavljuje u ranom djetinjstvu i/ili mladosti; takvi se karcinomi nazivaju nasljednim urođenim greškama u razvoju.” (Soto i Sonnenschein, 2011., 333, moj prijevod)

Soto, A. M. i Sonnenschein, C. (2011.), The tissue organization field theory of cancer: A testable replacement for the somatic mutation theory. U: Bioessays, 33:332-340

 

“‘Sporadic’ cancers represent over 95% of the cancers in humans. On the other hand, inherited cancers (less than 5% of total cancers) are a discrete subclass, mediated by germline mutations that have a distinct natural history, mostly appearing in early childhood and/or young adults; they have been called inherited inborn errors of development.”

Znanost na fizičkoj razini ne uspijeva pronaći čak niti razliku između “stanice raka” i zdrave stanice za čime traga više od stoljeća (Sonnenschein i Soto, 2011.)Sonnenschein, C. i Soto, A. M. (2011.), The Death of the Cancer Cell. U: Cancer Res 2011(71):4334-4337. Prevladavajuće vjerovanje i dalje je ‘teorija somatske mutacije’ koja govori o početku stvaranja raka i tzv. metastaziranju (engl. Somatic mutation theory, skraćeno SMT). Radi se o vjerovanju da se uzrok bolesti nalazi na staničnoj razini, pa ga tamo treba i tražiti. Uzme li se u obzir postojanje Astrala (kao polja informacije iz kojeg stanice putem DNK-antene primaju svoj “program”), takva potraga za razlikom “zdrave” i “kancerogene” stanice nalikuje traženju razlike u vanjskom izgledu dva radio prijemnika zato što jedan svira zabavnu glazbu, a drugi prenosi neku horror-dramu.

12 ^Istraživanja su pokazala da zračenje mobilnih telefona dovodi do izumiranja neurona u mozgu pa je Leif Salford zato izjavio da je četvrtina svjetske populacije u ovome trenutku izložena “najvećem biološkom eksperimentu do sada provedenom na čovjeku” (Ho, 2008., 181-183).Ho, M.-W. (2008.), The Rainbow and the Worm, 3rd edition, Singapore, World Scientific Publishing
13 ^Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvješćuje da je kod 50% slučajeva oboljelih od karcinoma prisutna i neka psihička bolest, ponajviše depresija i anksioznost (Kolappa, Henderson i Kishore, 2013.).Kolappa, K., Henderson, D. C. i Kishore, S. P. (2013.), No physical health without mental health: lessons unlearned? U: Bulletin of the World Health Organization, 91: 2013(1):1-80


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.