Osjećaji

Ovaj je opis emocija i Osjećaja koristan za njihovo razlikovanje. Emocije, iako su inicirane u Astralnom tijelu (u kojem se nalazi ego/self i Um) i bez obzira na to je li pobuda unutarnja ili vanjska, manifestiraju se na fizičkom tijelu trošeći energiju Eteričnog tijela. Međutim, u slučaju Osjećaja sve se odvija u Astralu.

Ako Osjećaje shvatimo kao (neutralno ili neobvezujuće) stanje, na nešto što jednostavno jest onda možemo utvrditi još jedan kriterij za njihovo razlikovanje od emocija. Emocije same po sebi ne mogu postojati, nešto ih treba pobuditi, a takva se pobuda temelji na osjećajima. O tome je već bilo govora kod predstavljanja mehanike autopilota (8. poglavlje). Na primjer, emocija straha ne može se pojaviti bez razloga, neovisno o tome jesmo li ili nismo svjesni zbog čega se pojavila. Ako ego-svijest korištenjem fizičkih osjetila u okolini ne primijeti ništa opasno ili ako se pretragom sadržaa Uma ne prisjeti ničega opasnog, bilo da je riječ o nečem proživljenom (u to ubrajam i “drugorazredne” doživljaje o onome što smo pročitali u novinama ili vidjeli na vijestima) ili umišljenom, neće postojati osnova za pojavljivanje emocije straha. Jedan od okidača emocije može biti i situacija u kojoj nam nešto “padne na pamet” (što god stajalo iza takvog procesa). Ako je riječ o “iracionalnom” strahu (fobiji) tada će neki dio iz tzv. nesvjesnog trebati zamijetiti izvor svojeg strahovanja (recimo zmiju u bilo kojoj formi) jer bez njega neće doći do stvaranja upozoravajuće emocije straha. Ostaje još jedan mogući izvor pobude – slutnja, ako je to odgovarajuća riječ, koja služi za detektiranje nekog “signala” iz neindividualnog (okolnog) Astrala i dovodi do pojave “bezrazložnog” straha od prijetnje36 koja očima nije vidljiva. Za slutnju je zaslužan neki dio našeg tzv. nesvjesnog – je li to Biće/duša ili nešto drugo teško mi je u ovom trenutku reći.

Ako emocija ne može postojati sama po sebi, već zahtijeva percipiranje promjene stanja (bilo ono suptilno ili subliminalno), onda i sama percepcija Osjećaja rezultira emocijom. Autopilotu koji je po prirodi reaktivan, tj. reagira na promjenu stanja, potrebna je emocija kao potvrda da je u određenom trenutku svjestan postojanja Osjećaja. Znači li to da su Osjećaji i emocije nerazdvojne pojave i da je preispitivanje njihove različitosti suvišno zato što su Osjećaji samo podvrsta emocija? Iz pozicije ego-svijesti moglo bi se reći da je autopilotu to samo po sebi razumljivo i jedino moguće. Jednako kao što ne mari za Biće/dušu, tako ne mari ni za Osjećaje jer oni nisu pod njegovom kontrolom. Kada se do njega ipak probiju on tada prizove određeni sadržaj iz Uma, ugodan ili neugodan, i na taj mu način pridruži “ugodnu” ili “neugodnu” emociju.