Istraživanje emocija u okviru znanosti ne čini mi se zahvalnim poslom upravo zato što emocije uključuju procese iz vidljive i nevidljive domene. Mogu zamisliti frustraciju znanstvenika koji slute da im nešto stalno promiče i da prebacivanje loptice s fiziologije/osjetila na neurologiju/psihologiju ne daje zadovoljavajuće odgovore. Situacija je nešto bolja kad se u obzir uzmu obje domene, no i dalje je ograničavajuća zato što fizička/fiziološka ne prepoznaje “energetsku” ekonomiju Eteričnog tijela, a neurološka/psihološka, iako govori o iracionalnom i tzv. nesvjesnom, zanemaruje Biće/dušu, kao i parazitske pojave (entitete/nakačenja).

Kratak osvrt na teorije o emocijama

Prva značajna teorija s kraja 19. stoljeća, a o kojoj se raspravlja i danas, jest James-Langeova teorija prema kojoj je izvor emocija somatovisceralan (potječe iz utrobe ili unutarnjih organa) čime su porijeklo emocija tumačilo prije pojavljivanja termina autonomni živčani sustav (engl. autonomic nervous system, skraćeno ANS). William James40 čije je teoretiziranje bilo pod snažnim utjecajem Darwina (Friedman, 2010., 384)Friedman, B. H. (2010.), Feelings and the body – The Jamesian perspective on autonomic specificity of emotion. U: Biological Psychology, 84:383-393, eksplicitno je upozoravao kako je njegova teorija primjenjiva samo na “emocije koje imaju jasnu tjelesnu manifestaciju” (James, 1884., 189)James, W. (1884.), What is an Emotion? U: Mind, 9(34):188-205.

Vrlo se brzo pojavila Cannon-Bardova teorija, nova teorija koja je predstavljala kritiku prethodne jer se smatralo da su promjene u utrobi prespore da bi mogle stvarati emocije pa je somatski izvor emocija premješten u mozak (ili iz perifernog živčanog sustava u središnji).

Pitanje emocija s psihološke je scene nestalo 1930-tih zbog pojave biheviorizma (Friedman, 2010., 386)Friedman, B. H. (2010.), Feelings and the body – The Jamesian perspective on autonomic specificity of emotion. U: Biological Psychology, 84:383-393. Uspon kognitivne psihologije i kognitivne znanosti nije dao mnogo prostora za proučavanje emocija koje su se smatrale “nesuvislim šumom ili sekundarnim procesom koji je marginalno pridružen kognitivnom modelu41 čime je struka izgubila jedan esencijalni dio” (Winkielman, 2010., 355)Winkielman, P. (2010.), Bob Zajonc and the Unconscious Emotion. U: Emotion Review, 2(4):353-362, doi: 10.1177/1754073910375480. Iako emocije nisu bile uključene u vodeće kognitivne teorije (Damasio, 1994., 158)Damasio, A. R. (1994.), Descartes’ Error – Emotion, Reason, and the Human Brain, New York, Avon Books neki su istraživači uložili mnogo vremena i truda kako bi pokušali identificirati i razvrstati različite emocije i ponuditi teorije o njihovoj ulozi i značaju. Prema onome što sam dosad proučio mogu reći da su ti istraživači zbog uključivanja emocija u cjelokupnu sliku istodobno predstavili ljudskije i životnije (manje mehanicističke) poglede na ljudsko biće i svjesnost.

Kod podjele emocija može se naići na ‘standardne’ emocije – žalost, strah, ljutnju, iznenađenje, znatiželju, ushićenje, ljubav, pohotu i pohlepu (Friedman, 2010., 385)Friedman, B. H. (2010.), Feelings and the body – The Jamesian perspective on autonomic specificity of emotion. U: Biological Psychology, 84:383-393 ili ‘osnovne’ – sreću, iznenađenje, ljutnju, tugu i strah (Shaver, Morgan i Wu, 1996., 81)Shaver, P. R., Morgan, H. J. i Wu. S. (1996.), Is love a “basic” emotion? U: Personal Relationships, 3:81-96.

Antonio Damasio (1999., 50)Damasio, A. R. (1999.), The Feeling of What Happens – Body and Emotion in the Making of Consciousness, New York, Harcourt Brace emocije dijeli na ‘primarne’42 (engl. primary emotions) ili univerzalne (2012., 129)Damasio, A. R. (1999.), The Feeling of What Happens – Body and Emotion in the Making of Consciousness, New York, Harcourt Brace koje se razvijaju u najranijoj dobi – sreća, tuga, strah, ljutnja, iznenađenje i gađenje i ‘sekundarne’ (engl. secondary emotions) ili ‘društvene’ koje se razvijaju u odrasloj dobi – sram, ljubomora, krivnja i ponos. Damasio podjelu nadopunjava ‘pozadinskim osjećajima’ (engl. background feelings) u koje ubraja dobrobit (engl. well-being), nelagodu, smirenost i napetost (1994. 150) koje je kasnije preimenovao u ‘pozadinske emocije’ (engl. background emotions) (1999., 51). Naknadno je predstavio još jednu kategoriju – ‘primordijalne osjećaje’ (engl. primordial feelings) koje opisuje kao spontane refleksije stanja živućeg tijela i smatra ih izvorom svih ostalih osjećaja u koje ubraja i pozadinske emocije (2012., 108).Damasio, A. R. (2012.), Self Comes to Mind: Constructing the Conscious Brain, New York, Vintage books Pozadinske osjećaje, kada ih je još tako nazivao, opisao je na sljedeći način:

“Najvjerojatnije je da te osjećaje, a ne emocije, doživljavamo najčešće tijekom života. Mi smo jedva primjetno svjesni pozadinskih osjećaja, ali dovoljno svjesni da možemo trenutno izvijestiti o njihovoj kvaliteti.” [...] Pozadinski je osjećaj naša slika tjelesnog krajolika kad on nije potresen emocijama. (Damasio, 1994., 150, Damasio, A. R. (1994.), Descartes’ Error – Emotion, Reason, and the Human Brain, New York, Avon Booksmoj prijevod)