Kroz djelovanje "monoteističkih" religija, Đavao se pojavio kao najveći neprijatelj ljudi. Naravno, ovakav "Đavao" bio je poslušni fantom stvoren od ljudi i kojeg se moglo identificirati s inovjercima, "krivovjercima" i "vjerolomcima". Protiv ovog licemjernog Bog-Đavao dualizma u drugoj polovici 19. stoljeća digli su se mnogi kritički glasovi. Budući da kršćanska crkva u to vrijeme više nije imala moć da nemile osobe naprosto pokupi i ubije, ljudi su tu novu slobodu obilato i ustrajno koristili.

Materijalistička znanost i tehnologija krenule su u pobjednički pohod. Ateizam se učvršćuje. Industrijalizacija je zaoštrila socijalne fronte. Feuerbach, Marx i Engels počinju zagovarati svjetonazor bez Boga i duše. "Znanost" i "naturalizam" reduciraju cijeli bitak i svijest na opipljivu materiju. Skepticizam i agnosticizam protresli su sve do­ta­daš­nje zamisli o vjeri. "Najluđi" predstavnik ovog pravca vjerojatno je bio Friedrich Nietzsche (1844. - 1900.), koji je sebe nazivao "filozof s maljem". Jednu od svojih knjiga izdao je pod furioznim naslovom: Der Antichrist – Fluch auf das Christentum (Antikrist – prokletstvo kršćanstva).

Dok se materijalizam učvršćivao, dogodilo se nešto neobično. "Onostrano" se počelo javljati. Mrtvi su ustali i učinili se zamjetljivima da bi se usprotivili materijalizmu. Godine 1874. u mjestu Hydesville (Maine, SAD), u jednoj kući manifestirao se paranormalni fenomen – sad već legendarni fenomen kucanja iz Hydesvillea – koji predstavlja početak popularnog modernog spiritizma. Jedva su ljudi postali otvoreni za mogućnost transkomunikacije, a već su se diljem svijeta mogli promatrati slični fenomeni, te pomoću seansi i eksperimentalno ponavljati. Spiritizam se ubrzo proširio kroz medijumizam: Iz astralnih svjetova i viših dimenzija kroz medije u transu govorila su nevidljiva bića i jamčila (subjektivne) uvide u život nakon smrti, strukturu Kozmosa, Nebo i pakao, različita ljudska tijela, povijest propalih civilizacija, itd.

Paralelno s ovim događanjima razvila se parapsihologija koja je navedene fenomene željela što više istražiti, dok je službena znanost reagirala samo podsmijehom, a službena religija samo sotoniziranjem.

Četrdeset godina poslije "Hydesvillea", na jednom među­na­rod­nom spiritističkom kongresu rečeno je da taj pokret ima već 15 milijuna sljedbenika diljem svijeta. Na okultizam, koji je tada tek nastupao u javnosti, treba se gledati s tom pozadinom. Najupečatljivija i najutjecajnija predstavnica prve generacije nesumnjivo je bila Ruskinja Helena Petrovna Blavatsky (1831. - 1891.), koja je oživotvorila "teo­zof­ski" pokret i objavila dva monumentalna djela, Razotkrivena Izida (1879.) i Tajni nauk, koji se pojavio 1888., tri godine prije njezine smrti u Londonu.

Pojam okultizam, tada još u općoj jezičnoj uporabi, nije imao negativan prizvuk i primjenjivala ga je sama Blavatsky (i ostali) kako bi opisali svoj svjetonazor. Izveden iz latinske riječi occultus (pokriven; skriven; tajan), pojam okultizam vrijedio je kao neutralni sinonim za "tajni nauk" i bio zajednički naziv za sva ezoterijska učenja o skrivenoj biti Kozmosa, Zemlje i čovjeka. K tome, okultizam je bio u sredini, između materijalizma (znanost, skepticizam, agnosticizam) i mono­teiz­ma (kršćanstvo, islam) i borio se na obje fronte.

U uvodu Tajnog nauka Helena Blavatsky piše:

"Nadčovječanski bili su napori prvih crkvenih otaca da tajni nauk izbrišu iz ljudskog pamćenja, pa ipak ni jedan nije uspio. Istina se nikad ne može ubiti [...] Uistinu, duh fanatizma u ranom i srednjovjekovnom kršćanstvu i u islamu od samog početka voli obitavati u tami i neznanju [...] Obje vjeroispovijesti pristalice su pridobivali vrhom mača, obje su gradile svoje crkve na do neba stršećim hektakombama ljudskih žrtava pokolja."

Teozofsko društvo naišlo je na veliki odaziv jer je nudilo alternativu crkveno-dogmatskim apsolutističkim nastojanjima. Tko je oko 1900-te godine tragao za duhovnošću i gnozom bio je uglavnom prepušten sam sebi. To se promijenilo pojavom javnog pokreta koji nije nudio crkvenu teologiju, nego ezoterijsku teozofiju. Taj pokret govorio je također o Bogu i temeljnim stvarima, ali bio je "slobodnog duha" i sekularan. Svi oni koje Crkva nije mogla pridobiti sada su imali temelj na kojem su se međusobno pronalazili i mnogostrano organizirali. Vrlo brzo nastali su novi pokreti i podgrupe kojima je – unatoč konkurenciji i ideološkoj razlici – bilo zajedničko to što su htjeli biti neovisni o Crkvi i tražiti osobnu duhovnost. To se odvijalo u iščekivanju promjene koju je trebao provesti "svjetski učitelj" ili "mesija". (O ovome će se u nastavku još govoriti).

Samouvjerena zbog podrške kroz spiritizam i medijumizam ("'Onkraj' je na našoj strani!") i kroz već postojeće okultne grupacije (primjerice rozenkrojcere i slobodne zidare), "teozofija" je pokrenula prvi val ezoterijskog pokreta, koji je u početku – krajem 19. i početkom 20. stoljeća – predstavljao frontu protiv apsolutističkih težnji Bog-Đavao religija. Blavatsky to naziva "vjerom u personificiranog Đavola", "najstrašnijom i najopasnijom od svih teoloških dogmi" i "najvećim zlom i prokletstvom na Zemlji".

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .