Ova perspektiva izmiče dvjema najvećim zamkama na duhovnom putu – duhovnom zaobilaženju i duhovnom superegu (Welwood 2000b) – a to su načini kojima sebi namećemo višu duhovnu pers­pek­ti­vu koja leži daleko izvan našeg trenutnog stanja, kreirajući tako daljnju unutarnju podjelu. Kada čovjek pokušava zaobići ili preuranjeno transcendirati svoje psihološko stanje nastojeći živjeti prema nekom uzvišenom duhovnom idealu, time vrši nasilje nad sobom kakav je sad. A to ojačava duhovni superego, unutarnji glas koji čovjeku govori da bi trebao biti nešto drugo od onoga što jest, gurajući ga u još veće odva­ja­nje od samog sebe.

Psihoterapija u duhovnom okviru

Zanimljivo je da je Swami Prajnanpad 1920-ih proučavao i cijenio Freuda, razvijajući svoju inačicu psihoterapije koju je prakticirao sa svojim učenicima. Tako nešto bilo je moguće samo nedualističkom učitelju s uravnoteženom perspektivom, s razumijevanjem da se apso­lut­no – u obliku vas i vašeg is­kust­va – prirodno otkriva i ostvaruje u i kroz ono što vi jeste u svakom pojedinom trenutku.

Ovakvo razumijevanje nudi i nedualni okvir za rad na emocijama i psihološkim blokadama, pristup koji sam opisao kao "psihoterapija u duhov­nom okviru" (Welwood, 2000c). Srce ovog pristupa, kako ga prakticiram u svom radu, jest ono što sam nazvao "neuvjetovana prisutnost" – naučiti biti prisutan u svome iskustvu baš onakvom kakvo jest. Ako patite, morate to iskustvo propatiti u potpunosti. Ako možete prihvatiti svoju bol i biti jedno s njom, s vašom konfuzijom, vašim emocijama, vašim reakcijama na za­do­voljstvo i bol i vašim ot­po­rom, ako možete ući u ta iskustva u potpunosti, izravno, intimno, ona mogu teći kroz vas slobodno i fluidno. To će pokrenuti prirodni razvoj u smjeru istinitosti, suosjećanja i oslobađanja (Welwood, 2000d).

Izravno povezivanje s onim što jest potječe razvoj kroz dva različita pravca: afektivni i kognitivni.

Afektivni rad

Osnovni problem čovjeka jest što se boji svog iskustva. Budući da se emocije često čine prijetećima i preplavljujućima, one se potiskuju, izbjegavaju ili poriču – što izaziva daljnju unutarnju podjelu između tijeka iskustva i egoičkog uma koji nastoji kontrolirati iskustvo. Ako možemo naučiti prihvatiti, dopustiti, otvoriti se i biti jedno s onim što osjećamo, naše se iskustvo prirodno razvija i odvezuje svoje čvorove, otkrivajući šire kvalitete bivanja bez ega – poput suosjećanja, snage, jasnoće, mira, ravnoteže, uzemljenosti – koje emocionalni čvorovi obično prikrivaju i zasjenjuju.

Kognitivni rad

Drugi problem koji ljudi općenito imaju jest da ne prepoznaju što se uistinu događa, već su umjesto toga zaslijepljeni i pogrešno vođeni svojim mislima – pričama i filmovima koje um projicira na stvarnost, a koji se temelje na scenarijima i identitetima oblikovanima u prošlosti. Psihoterapija može razotkriti taj problem pomažući ljudima da pre­po­zna­ju razliku između "stvari kakve jesu" i njihove mentalne obloge.

Primjerice, supruga na suprugovo odbijanje reagira ljutnjom i optu­ži­va­njem, što ga još više udaljava od nje. Ona bi prije svega trebala poraditi na svojoj emocionalnoj reakciji, učeći kako da se otvori ljutnji umjesto da se nastoji nje riješiti prazneći je na svog supruga. Onda može početi uviđati što se zaista događa, neovisno o njenoj emocionalno opterećenoj interpretaciji.

Ona bi za sebe mogla uvidjeti da je ljutnja potaknuta filmom koji se odvija u njenom umu – "Ja mu nisam važna" – što opet služi kao okidač za još veći horror-film, koji datira nazad u djetinjstvo – "ja uopće nisam važna". Pro­ma­tra­jući svoj osjećaj nevažnosti, ona uviđa da je imala poteškoća u shvaćanju da je u redu imati emocionalne potrebe ili ih jasno izraziti.

Na temelju ovog nedostatka osjećaja da ima prava na nešto, ona stvara situacije u kojima ljudi imaju tendenciju da je odbijaju, čineći da se osjeća frustriranom, praznom i očajnom. Obrazac frustracije je ono što čini da pre­tjerano reagira na suprugovu nepažnju. Prema tome, njen rad uključuje oslobađanje od vjerovanja da nije zavrijedila dobiti ono što joj treba, tako da bude u stanju priznati svoje emocionalne potrebe i izraziti ih jasno i izravno.