Božena |
Selo, ... da, ali kao kuće su od zemlje, nije to ono što se zove rudina. |
Denis |
Pogledaj malo te konjanike, imaju li neka obilježja po konjima ili oni sami po odjeći? |
Božena |
(sigurno) Turci. |
Denis |
Osim konjanika ima li još koga oko vas? |
Božena |
Ljudi su se povukli tamo dalje. |
Denis |
Daj pogledaj malo što je u optužnici, ima li nešto napisano pa netko čita, zašto su te optužili? |
Božena |
Ništa. |
Denis |
Jesi li sama ili vas je više optuženo? |
Božena |
(teško izgovara) Troje. |
Denis |
Jesu li ovo dvoje žene ili muškarci? |
Božena |
Muškarci. |
Denis |
Jeste li u nekoj vezi? Pogledaj ih, je li ih znaš odnekle, je li te podsjećaju možda na nekog? |
Božena |
Ne mogu im vidjeti lice. |
Denis |
Nešto ti ne dozvoljava? |
Božena |
Imaju kape preko. |
Denis |
Pogledaj konjanike oko tebe koji te okružuju, pogledaj je li možda nekoga prepoznaješ? |
Božena |
(duža pauza) Ovaj jedan liči na jednog maloga što je radio sa mnom. Na S***, samo što ovdje ima obrijanu glavu. |
Denis |
Idi sada polako naprijed da vidimo što se događa, gdje si ti? ... Skroz polako idi naprijed u vremenu. |
Božena |
Penjem se gore i psujem ih. |
Denis |
Što oni na to kažu? |
Božena |
Smiju se 'ko luđaci. |
Denis |
Što se dalje događa? ... Što dalje oni rade? |
Božena |
(potreseno) Gubi mi se sve. |
Denis |
Polako idi ... što se dalje događa s tobom? ... Skroz polako idi naprijed. |
Božena |
Sama stavljam omču oko vrata jer ne dam da me stoka ubije. |
Denis |
Aha, hajde se sada podigni, digni se gore ... stavi ovu omču oko vrata (dajem joj priručni konopac). Dobro, što se dalje događa? |
Božena |
I onda sam skočila. |
Denis |
Dobro, skoči! Skoči! Što se dalje događa? |
Božena |
(Uzdah i trzaj tijela) |
Idem gore, napokon
Iz prethodnog dijela seanse sada se već počinje nazirati da bi Boženina fobija mogla biti povezana sa smrću vješanjem kada je odlučila samovoljno "zakoračiti u prazno", ali u tom trenutku Božena još uvijek nije mogla samostalno doći do zaključka što je pravi razlog ograničavajućem nesvjesnom utjecaju. U tome joj nisam niti mogao pomoći jer držim da tu moja interpretacija nije od primarnog značaja za iscjeljivanje (a u ovom je slučaju bila i netočna).
Seansa u nastavku ulazi u područje za koje mislim da ne treba posebno objašnjavati koliko je nepoznato tj. krajnje kontroverzno klasičnoj psihologiji i psihijatriji – smrt, koja je za takvu znanost tabu tema. Zato bi se možda imalo smisla osvrnuti na često citirani i od strane newagera hvaljeni tekst: Tibetansku knjigu mrtvih (i njene zapadnjačke derivate, uklj. komentare lame Sogyal Lakar Rinpochea). Ovakvi tekstovi objašnjavanju tibetansku budističku doktrinu neprekinutosti naše svijesti koja proživljava različita Bardo stanja (međustanja) pa je tako i ono što se događa nakon smrti jedan bardo koji je prilika za krajnje oslobađanje od neprekinutog ciklusa rađanja i umiranja na ovoj planeti ili jednostavno vrijeme prije ponovne ulaska u novo utjelovljenje (maternicu svoje buduće majke). Ovo što slijedi u nastavku možda bi se moglo protumačiti onime što jednim dijelom nudi ova tibetanska doktrina.
Denis |
Gdje si? |
Božena |
(s olakšanjem) Idem gore. |
Denis |
Kako se osjećaš? |
Božena |
(nerazumljivo) |
Denis |
Gledaš ove dolje i što misliš, koja je zadnja misao? |
Božena |
(odrješito) Doviđenja. |
Denis |
Što misliš o njima? |
Božena |
Da su jadni. |
Denis |
Što misliš o sebi? |
Božena |
Da sam dobro napravila. |
Denis |
Osjećaš li neku tjelesnu senzaciju? |
Božena |
Ne. |
Denis |
S kakvom emocijom ideš gore? |
Božena |
Napokon! |
Denis |
Napokon, što? |
Božena |
Oslobođenje. Od gluposti ... ljudi oko mene. |
Denis |
Što se dalje događa? |
Božena |
(pauza) Provlačim se kroz neki tjesnac. (pauza) |
Denis |
Gdje si sada? |
Božena |
Svjetlo. |
Denis |
Uhm, idi dalje. Skroz polagano, što se dalje događa? Jesi li sama? |
Božena |
Ne. |