Home Autorski članci Tragom jedne samskare – Ne silazim jer će padati glave!
Tragom jedne samskare – Ne silazim jer će padati glave!
Autor: Denis
Ponedjeljak, 19.12.2011. 15:08
Ažurirano: Ponedjeljak, 11.03.2013. 14:31

Božena

Nisam. ... a ovo sve sam prije očekivala i da će me objesiti, znala sam što radim.

Denis

Kakva je njihova reakcija ne sve to što si im rekla? Je li oni smatraju da si trebala završiti na vješalima?

Božena

Oni znaju da se takvim načinom ponašanja može završiti samo na vješalima. To je bio moj izbor, nema osude u njima zbog toga, ako ja nisam mogla drugačije živjeti. Za ovaj kraj mi kažu da je bio nepotreban inat. ... Koji sam i ja razumjela.

Denis

To je znači stvar inata?

Božena

Da, neće me oni ubiti, ja ću se sama.

Denis

Dobro, ideš dalje, što se događa?

Božena

(duža pauza) Sada sam sa ekipom koja je ... koja nema tako isto neki oblik kao ni ja, ali se znamo svi.

Denis

Kako je završio sastanak sa komisijom? Ima li tu neki zaključak ili neki plan?

Božena

Pa zaključak je odmah izletio - da taj moj inat koji je bio je apsolutno nepotreban u trenutku u kojem ... ništa apsolutno nije promijenilo što se tiče mog odlaska završilo bi jednako, ali sam uzrokovala strašnu stvar, a cijeli život sam provela spašavajući druge da bi na kraju ovako.

Denis

Ali njih bi ubili isto, zar ne?

Božena

Je, ali ovo mi je bila lekcija. Reklo bi se da je bilo minimum štete, ali ...

Denis

Lekcija oko inata?

Božena

Da.

Denis

Dobro, i dalje si sa tom ekipom, svi se poznajete i što se dalje događa? Gdje ste sada? Kakav je sada prostor u kojem ste?

Božena

Gle, iz nekog razloga mi kažu "Nemoj mu reći".

Denis

Dobro. Idemo dalje.

Božena

Ali ne u smislu nemoj mu reći, ne smije to znati nego ... nemoj mu još reći, doći ćemo jednom u situaciju kada ćemo o tome pričati. Mislim da bi sada bilo vrijeme za vratiti se.

Denis

(odbrojavanje za povratak u uobičajeno stanje svijesti, završetak seanse)

Zaključak

Kako se iz navedenog može vidjeti, različiti psihoterapijski pravci su svaki na svoj način doprinijeli daljnjem proboju, tj. približavanju stvarnom uzroku ograničavajućeg ponašanja. Ostaje samo pitanje ko­li­ko je vremena potrebno uložiti da bi se doprijelo do događaja na kojem je ostao određeni emocionalni naboj kojeg je trebalo otpustiti. Psihoanalitičari kao i neki drugi pravci (npr. primalna terapija A. Janova) su samo donekle u pravu kada kažu da za naše psihološke probleme i ponašanje treba gledati u djetinjstvo, kao što su to i predstavnici perinatalne i prenatalne psihologije kada kažu da pažnju treba obratiti na vrijeme u majčinoj utrobi i trenutku rađanja. Ipak, takvi su događaji često samo rane refleksije sadržaja s kojima smo započeli ovaj život. Iako ponovno proživljavanje ovakvih događaja može dovesti do određene promjene posebice ako ne izostane emo­cio­nal­no pražnjenje, postavlja se pitanje je li to dostatno i može li se na tomu ostati.

Prelazak trenutka začeća je, kao što sam na početku rekao, za većinu kontroverzno i izloženo stalnim kritikama posebice ako uključuje korištenje hipnotičke pobude, što ona nezaobilazno uklju­ču­je i referiranje na rad N. Spanosa. Korištenje "hipnoze" i sugestivna pitanja (koja se pripisuju ovakvoj terapiji), prema kritičarima/skep­ti­ci­ma, čini osobu posebno podložnu pamćenju iskrivljenih i lažnih sje­ća­nja.

Želio bih se osvrnuti na tzv. sugestivna pitanja. Sugestivno, pitanja poput "Jesi li sada u prošlom životu?" ili "Jesi li ti princeza u tom životu?" bi bila donekle navodeća ako su izrečena izvan konteksta tj. da sama osoba prethodno nije naznačila da jest u prošlom životu i da je princeza (za što postoje male šanse i prije će javiti da je služavka ili seljanka). Ako se daljnja pitanja poput "Imaš li haljinu?" ili "Što imaš na nogama?" smatraju navodećim, onda bih želio reći da Spanos i ostali kritičari ne znaju o čemu pričaju (tj. pametuju o medu ne probavši ga) ili maliciozno prešućuju činjenice poput one da kada osoba jest u promijenjenom stanju svijesti (a ne u nekim simuliranim stanjima gdje ego i dalje kolo vodi) to stanje uključuje značajan stupanj slobode od terora ega što prati osjećaj ukupne psihičke opuštenosti. Zbog toga osoba ne mari za nikakvu akciju14 već joj je sasvim dobro tu gdje jest ostavljajući dojam da joj je svejedno, odnosno s egom koji je u ulozi promatrača, ako joj terapeut ne postavlja daljnja pitanja sama se osoba ne bi pomaknula, tj. ništa napravila sa sadržajima koji su joj se pojavili.

Tako da pravilno (etično, bez prejudiciranja) postavljena pitanja imaju karakter "pomicanja" naprijed/nazad u situaciji, a ne stvaranje "iz­miš­lje­nih sjećanja". Isto tako, kao što je vidljivo iz transkripte u seansi, svi važni pomaci nisu postignuti nikakvim pitanjima već traženjem od Božene da se vrati u neki prošli događaj koji je povezan sa onim što trenutno osjeća ostavljajući podsvjesnom umu da u svijest dovede ono što je relevantno.

Kritičari nadalje kao izvor takvih (lažnih) sjećanja navode kriptomneziju15 i konfabulaciju (izmišljanje priča) koja se temelji na proživljenim iskustvima i prethodnom znanju, imaginaciji, vjerovanju u reinkarnaciju i sugestiji ili vođenju od strane terapeuta. Takvi kritičari upozoravaju da bi uvjerenja terapeuta da problem iz ovoga života može imati izvore u nekom od prošlih, kao i pristajanje na takve "upitne" terapije, mogli imati dalekosežne posljedice na psihičko zdravlje osobe (kada navodno nastaju iluzije koje mogu izgledati poput "stvarnih sjećanja" i na taj način pogoršati patnju osobe i njihovih obitelji).16

14 ^Ekstreman primjer nedjelovanja i opuštenosti može se vidjeti kada se osoba koja već jest u somnambulističkom stanju želi dodatno "spustiti" na razinu tzv. hipnotičke kome (Esdale stanje) ili još niže (Sichort i Zed stanje). Opuštenost ide do toga da su i velike (npr. ruke ili noge) i male (npr. očni kapci ili usne) grupe mišića toliko opuštene da postaju nefuk­cio­nal­ne (ne mogu se kontrahirati) tako da osoba ne može niti izgovarati riječi iako i dalje ne spava i nije nesvjesna svega što se događa oko nje. Ovo stanje funkcionalno odgovara farmakološki induciranoj potpunoj anesteziji, s time što osoba ne gubi svijest.
15 ^Kriptomnezija – tumačenje pojavljivanja u svijesti starog sjećanja kao nečega novog i originalnog.
16 ^Jedan od autora koji se želi razračunati sa najrazličitijim kontroverznim i pseudoznanstvenim metodama i pojavama je L.A. Cordón u svojoj knjizi Popular psychology: an encyclopedia (2005.), kako bi i studenti psihologije i obični ljudi mogli upoznati "pravu, intelektualnu i znan­stve­nu, prirodu psihologije".


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.