Transhumanizam

“Računala su beskorisna. Mogu vam dati samo odgovore.”

Pablo Piccaso

Ovim tekstom, osvrnut ću se na programiranje i oblikovanje nas – ljudi. Koliko god znali o programiranju, koje se odvija na razne načine, počevši od odgoja i obrazovanja, religija, a nastavljajući se granati kroz sve oblike onoga što utječe na nas kroz svakodnevni život, u podlozi je stalno i onaj subliminalni način. Pitanje je, koliko subliminalno bivamo svakoga dana programirani i prepoznajemo li to?

Ponekad programiranje uočavamo radi “ugla percpecije” iz kojeg sebe promatramo, a ponekad samog programiranja uopće nismo svjesni, jer ulazi “na mala vrata”, u područje naše “podsvijesti” – subliminalno izvana i direktno iznutra.

Danas su najčešći oni “programi” u smislu prepoznatih te time i najpoznatijih, koji spominju programiranje “uma”, no, to je samo dio priče, one u kojoj naš mozak biva smješten na tron i proglašen apsolutnim vladarem. Na žalost, vrlo je moguće da su oni važniji načini našeg programiranja u potpunosti sakriveni. Znaju ih međutim vrlo dobro, oni koji nama vladaju.

Za uspješno programiranje i oblikovanje kako bismo bili po Njihovoj mjeri, programirati stoga moraju osim Uma i one dijelove nas koji su duhovni (Duh) i duševni (Duša), kako bi komponenta Ličnosti ili mi – bili to što jesmo: robovi.

Programiranje je toliko široko i sveobuhvatno, da ulazi u najdublje dijelove nas, tvoreći na taj način i razlog programiranja – stalnu neravnotežu i još nešto: oblikovanje nas samih, po tuđoj mjeri. I to je bit onoga što živimo, mi koji smo stvoreni, postajemo programiranjem oblikovani.

U svijetu današnjice, izgleda da smo stigli “u vrijeme”, kada možemo razumjeti širinu toga djelovanja, pa izgleda da se naši kontrolori/vladari više ne sakrivaju, već nam dapače i nude potrebne informacije kako bi ih uočili.

Rekla bih da to nije sasvim njihov odabir, već posljedica nečega što se događa, a na što možda nemaju utjecaja, pa planove mijenjaju u “hodu”. Istovremeno, a baš stoga, aktivirao se i suptilan napad, koji koristeći stari model “prijevare”, sve nas navodi da je to nešto čemu smo podvrgnuti, naravno samo i isključivo za naše dobro. Koliko god smo odmakli u viđenjima ove problematike, ipak, kao i do sada, izgleda da ne vidimo još uvijek dovoljno. I stalno nas se iznova i iznova vara.

Zato, kada danas čujemo samu tu riječ “programiranje”, koja je česta obzirom da živimo u doba informatizacije i vrtoglavo rastuće tehnologije, te raznih softverskih programa čuda znanog nam kao “kompjuter”, neki će u samoj srži te riječi osim tehnološkog napretka za boljitak čovjeka, kroz veću dostupnost informacija, ipak vidjeti da ona sadrži i dobro tinjajuću moguću prijetnju.

Ako se prijetnja primijeti – pojavljuju se, osim viđenja, na žalost i klice straha. Ili – baš tada s klicom, jer klica je klica – razvija se onaj rezervni, hodajući planski program. Ili možemo reći i podprogram.

U osnovnom programu nađe se svašta, strah od “žiga zvijeri”, kodova, dronova, špijunaže i sličnih popratnih pojava, koje bi stvorile novog čovjeka, po nekima zarobljenog, a po drugima zdravog i naprednog, ali izgleda: potpuno programiranog, a eto i tehnički možda doslovno čipiranog. Ne čudi stoga, da se otvaraju novi načini pogleda na cijelo to događanje, ali pojavljuje se i pitanje: što to znači za nas kao Čovjeka?

Kao svaki program, tako i ovi, govorim u množini jer je riječ o skupu programa koji djeluju na fizičko, psihičko i kako navode u definicijama transhumanizma: prirođeno stanje Čovjeka, počinje djelovati i onaj prije spomenuti podprogram: “dobroga za nas”.

Sam transhumanizam tako objedinjuje rad na nama, ne djelujući samo na nas kao Ličnost već i kroz sve ostale tri komponente od kojih se sastojimo: kroz Um, Duh i Dušu, klasičnim načinom programiranja – razdjeljivanjem.

Unutarnje razdjeljivanje (programiranje) koje se izvodi implantiranjem (smiješno, ali riječ je o čipiranju kojem smo davno izloženi, a koje se samo nadograđuje) i opsjednućima, očitovat će se u Ličnostima koje su izgledom i načinom ponašanja uspavane, anestetizirane doslovno, ali i Ličnostima koje će imati težnje za borbom, a koje su svakako, bila riječ o prvom ili drugom slučaju – u potpunosti onemogućene emocijama koje doživljavaju vlastitima. Vanjski programi imat će tisuću lica.

Programi transhumanizma su općenito različiti u pogledu “na prvu”, a unutar odvijanja, stvaraju dodatnu podijeljenost, pa se ponekad i ne čine povezani. Takvi stasaju, združuju se i miješaju. Njih se primjećuju u separaciji sekvencionalno, npr. kroz rast tehnologije koja liječi i pratećih joj znanosti, koje možda i podržavamo, ali istovremeno nam recimo nanotehnologija nije baš po volji te svi oni ljudi koji samo u nanotehnologiji vide i napad na Čovjeka, vide samo taj dio programa. Dok onaj koji ima u sebi sliku “spašavanja ljudskih života” prolazi sasvim uredno ne otkrivajući se.