Budući da takvo reproduktivno kloniranje ne obećava, pažnja se skreće na terapijsko kloniranje koje uključuje uzgajanje umjetnog tkiva i eventualno čitavih organa (4. poglavlje). Ovdje ozbiljan problem predstavlja osiguravanje embrionalnih matičnih stanica koje se mogu dobiti iz embrija ili prikupiti pri rođenju, vađenjem iz pupkovine, nakon čega ih se duboko zamrzava (što je već postao biznis za sebe28). Korištenje takvih vrsta stanica, osim praktičnih problema troškova nabavke i skladištenja, prate i žestoke polemike o etičnosti jer ono podrazumijeva uništavanje (ubojstvo?) embrija29. Izgleda da se i tome doskočilo na što ukazuje i Nobelova nagrada 2012. g. iz područja fiziologije ili medicine. Ranije spomenuti Gurdon i Shinya Yamanaka laureati su zahvaljujući svome doprinosu za razvoj tzv. pluripotentnosti stanica koje nisu matične (za koje je potencijal razvitka u bilo kakvom tkivu osnovna karakteristika). Iz matične su stanice izolirali određene gene, ubacili ih u običnu stanicu i tako je reprogramirali da se ponaša poput matične (“The Nobel Assembly at Karolinska Institutet”, 2012.).The Nobel Assembly at Karolinska Institutet, (2012.), The Nobel Prize in Physiology or Medicine 2012. – Press Release, 08.10.2012., http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/2012/press.html, viđeno: 09.10.2012.
Ali iz objavljenih članaka oba istraživača (npr. Maekawa i sur., 2005.)Maekawa, M. i sur. (2011.), Direct reprogramming of somatic cells is promoted by maternal transcription factor Glis1. U: Nature, 474:225-229 jasno je da i dalje postoji neriješen i vrlo realan problem: tkivo nakon transplantacije, bez obzira što ga tijelo neće imunološki odbaciti jer ima iste gene (ili antenu?), može se razviti u teratom, teratokarcinom i somatski karcinom (Ben-David i Benvenisty, 2011., 274).Ben-David, U. i Benvenisty, N. (2011.), The tumorigenicity of human embryonic and induced pluripotent stem cells. U: Nature Reviews, 11(268-277)
| 28 | ^Prikupljanje uzoraka i tipizaciju prati propaganda da znanost već sada (uz velika obećanja za budućnost) uspješno koristi ovakav materijal u liječenju različitih bolesti. Popis bolesti na stranicama zaklade ‘Ana Rukavina’ (Mršić, n. d.)Mršić, M. (n. d.), Česta pitanja – Matične stanice krvi iz pupkovine, http://www.zaklada-ana-rukavina.hr/content/hr/cesta_pitanja/banka_krvi_iz_pupkovine.aspx, viđeno: 20.07.2013. otkriva još jedan detalj – riječ je redom o tzv. rijetkim bolestima (engl. rare diseases), kategoriji koja uključuje one bolesti od kojih boluje manje od jedne osobe na 2000 stanovnika, (“EURORDIS”, 2009.)EURORDIS (2009.), What is a rare disease?, 19.08.2009., http://www.eurordis.org/content/what-rare-disease, viđeno: 20.07.2013. odnosno 500 na milijun stanovnika. Mnoge od tih bolesti ne prelazi učestalost od 10 novooboljelih godišnje na milijun stanovnika. |
| 29 | ^Etička pitanja su pitanja, čini se, barem kada je riječ o nekim znanstvenicima, prvenstveno tehničke i birokratske prirode. Na primjer, Shoukhrat Mitalipov zbog zabrane financiranja projekata u kojima se koristi embrionalni materijal, a koja je trajala par godina, nije mogao dobiti državna sredstva pa je osnovao dva laboratorija (Cyranoski, 2013., 296)Cyranoski, D. (2013.), Human stem cells created by cloning. U: Nature, 497:295-295 – jedan u kojem su se vodila istraživanja na koja se ovakva zabrana nije odnosila (pa je mogao povlačiti državna sredstva) i drugi koji se financirao iz privatnih izvora u kojem se mogao koristiti embrionalni materijal. Lako mi je zamisliti da takvih ljudi racionaliziraju da administracija i laici ne razumiju plemenitost njihovih napora i da takvi manevri služe čim bržem razvoju koji ne smije stati. |
