Izgleda da je svjesnost zvjeradi povezana s mehanizmom njihovih tijela jednostavno kao popratni proizvod tog rada, i da je potpuno nemoćna da taj rad promijeni, baš kao što parna zviždaljka, jedan od dijelova lokomotive, ne utječe na njenu mašineriju. Njihova je volja, ako je uopće imaju, emocija svojstvena fizičkim promjenama, a ne nešto što dovodi do takvih promjena.” (Huxley, 1874./2011., 240, moj prijevod)

Huxley, T. X. (1874 ./2011.), On the Hypothesis that Animals Are Automata, and Its History. U: Collected Essays (Cambridge Library Collection – Philosophy, Volume 1), Cambridge University Press

 

“The consciousness of brutes would appear to be related to the mechanism of their body simply as a collateral product of its working, and to be as completely without any power of modifying that working as the steam-whistle which accompanies the work of a locomotive engine is without influence upon its machinery. Their volition, if they have any, is an emotion indicative of physical changes, not a cause of such changes.”

Druga sudbinska izreka koja je inspirirala sljedeći naraštaj znanstvenika i filozofa, ponovljena stotinu ako ne i tisuću puta, odnosi se na dušu i svjesnost:

“Položaj duše prema tijelu je kao zvono sata prema radu, a svjesnost odgovara na zvuk udarca u zvono.” (Huxley, 1874./2011., 242, moj prijevod)

Huxley, T. X. (1874 ./2011.), On the Hypothesis that Animals Are Automata, and Its History. U: Collected Essays (Cambridge Library Collection – Philosophy, Volume 1), Cambridge University Press

 

“The soul stands related to the body as the bell of a clock to the works, and consciousness answers to the sound which the bell gives out when it is struck.”

Ovaj citat je preteča koncepta po kojem je um (kod Huxleya još uvijek duša) epifenomen18, usputna posljedica moždanih aktivnosti, potpuno impotentan da postane uzrok bilo koje aktivnosti (npr. Qualia19 i voljnih radnji).

Iako ni u jednom od spomenuta dva citata Huxley još uvijek ne govori o ljudima, već o životinjama prema kojima se odnosi kao prema automatima, tragom Darwinove izjave kako je čovjek samo najrazvijenija životinja, lako se može zaključiti da je i najrazvijeniji automat također lišen slobodne volje i duše. Vjerojatno svjestan dalekosežnosti prethodnih izjava u istom se tekstu ogradio (oprao ruke, za svaki slučaj?) rekavši da nitko ne bi trebao prelaziti granicu koju je postavio (to da su “samo” životinje strojevi) jer bi to odvelo u fatalizam, materijalizam i ateizam, te da se neće osvrtati na takve optužbe niti da se želi boriti s protivnicima.

Ipak, povijesnu priliku za takvo izjednačavanje “skromni” je Huxley već tada je iskoristio i to u nastavku tog istog teksta! Još jedan korak u pogrešnom smjeru, još jedno uzdizanje stepenicu više. Mali korak za Huxleya, sudbonosan za čovječanstvo.

Kakve su posljedice ovakvih ideja danas, malo više od 130 godina kasnije? Navest ću primjer biologa Anthonyja Cashmorea koji, nakon tako pripremljenog terena i svega što se u međuvremenu izdogađalo, nema potrebu dodatno se ograđivati kad kaže da nije ostalo puno toga što bi podržalo koncept slobodne volje, osim luksuza da vjerujemo u postojanje “čarolije duše” (engl. magic of the soul) (Cashmore, 2010., 4499).Cashmore, A. R. (2010.), The Lucretian swerve – The biological basis of human behavior and the criminal justice system. U: PNAS, 107(10):4499-4504, www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.0915161107 Cashmore izjavljuje da vjeruje da je slobodna volja najobičnija iluzija, a da je vjerovanje u njezino postojanje nalik religijskim vjerovanjima (Cashmore, 2010., 4502).Cashmore, A. R. (2010.), The Lucretian swerve – The biological basis of human behavior and the criminal justice system. U: PNAS, 107(10):4499-4504, www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.0915161107 To je samo odraz njegove vjeroispovijesti (bilo da se osjeća ateistom ili agnostikom20). U racionalizaciji svojih vjerovanja poziva se i na “čaroliju” memetike Richarda Dawkinsa i Susan Blackmore po kojoj su ljudska bića samo prijenosni medij za (sebične) gene21, i koja je po kriterijima vladajuće znanosti prepoznata kao pseudoznanstvena ‘opasna ideja’ (Benítez-Bribiesca, 2001.).Benítez-Bribiesca, L. (2001.), Memetics: a dangerous idea. U: Interciencia, 26(1):29-31

18 ^od grč. ἐπι-φαίνομαι – pokazivati se, nenadano se pojaviti.
19 ^Subjektivna iskustva u filozofiji uma.
20 ^Na agnosticizam se može gledati i kao na akademsku, ali i diplomatsku religiju/vjeru, vrlo pogodnu za političare i njihovu propagandu o “jedinstvu u različitosti” (dok god im je ta masa različitosti podređena). Termin je ponudio Thomas H. Huxley.
21 ^Na memetiku bi se moglo gledati i kao na neophodnu racionalizaciju da čovjek ne može snositi odgovornost za daljnje prenošenje/prepričavanje informacija (tuđih “istina” i “znanja”) kojima je u novije doba bombardiran sa svih strana. To apostole memetike svrstava u redove “korisnih idiota” jer svojim stavovima idu u prilog programerima i njihovoj propagandi i “memima”. Zanimljivo je i kako memetičari za razliku od recimo Sheldrakea nisu istjerani iz znanstvene zajednice zbog magijskog razmišljanja.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .