Ovo je jedno od nebrojenih mogućih iskustava transformacije stvorenih tijekom bavljenja Radom. Ono čini da se osjećate pročišćenima, jasnijima, lakšima, s novom perspektivom i tolerancijom, i širim pogledom s razumijevanjem. Ako ove prakse provodite ispravno i ustrajete u njima, otkrit ćete da se morate boriti s mnogim stvarima, i s jednima te istima koje se ponavljaju. Isto tako, otkrit ćete i oslobođenu autentičnost.
Primijetite koliko je mnogo "biranja" u procesu. Za početak, birate prakticirati Samopromatranje hotimično, birate uložiti u njega svoju pažnju i napor. To znači obavljati Rad voljno. Birate zaustaviti svoju mehaniku i razmotriti svoje unutarnje reakcije objektivno i u svjetlu ideja Rada. Birate prihvatiti ono što vidite i preuzeti odgovornost za to. Birate zapamtiti svoj cilj. Birate dopustiti sebi poniznost i transformaciju. Birate s integritetom misli koje mislite, riječi koje koristite, emocije na koje pristajete. Birate svoje akcije i motive, praštanje i vanjsku konsideraciju, birate kojim ćete se utjecajima prepustiti.
Upravo je nevjerojatno inteligentno da nešto u vama, što je više od vaše nepostojane osobnosti, vrši te izbore. Prava Savjest treba biti ta koja bira. Prava Savjest postaje aktivna kada izaberete učiniti Osobnost pasivnom i slijediti Rad. Sve ove duboke stvari ovise o Samopromatranju. U Radu, transformacija iznad svega ovisi o Samopromatranju.
Ovaj proces, koji znači hotimično uzdizanje sebe do višeg stanja svijesti, mora se prakticirati nebrojeno mnogo puta da bi se izgradila nova psihološka struktura koja će vam dati perspektivu razvijenog razumijevanja.
Ukoliko ste sav Rad prakticirali ispravno, pojednostavljeni pregled procesa izgledao bi ovako: vi promatrate nešto u sebi, Stečenu Osobnost ili negativnu emociju koju osjećate i sada se mora promijeniti. Na promatračnici ustrajnog Samopromatranja imate uporište s kojeg možete reći "To nisam ja" i osjetiti razdvajanje između Promatračkog Ja i Ja Osobnosti. Definiranje ove distance između Promatračkog Ja i Stečene Osobnosti pomaže u postizanju Unutarnje Odvojenosti.
Nakon što ste promatrali određene stvari i identificirali ih, i hotimično radite protiv njih, morat ćete prakticirati Unutarnju Odvojenost i Unutarnju Tišinu, Usmjerenu Pažnju, unutarnji i vanjski Stop, Neidentifikaciju, i sve ideje Rada primijeniti na problem. Nakon što opetovano promatrate problem, i opetovano se odbijete identificirati s njim, on će se vremenom sve više udaljavati od vas, sve dok ne izblijedi. Izgubit će snagu, zvučati šuplje i lažno. Uočit ćete koji je Pogrešni Rad povezan s vašom psihom, i posljedično sve više biti u stanju reći tome "To nisam ja". Postupno će se problem na kojem radite rastvoriti u svjetlosti Razumijevanja i transcendirati. Obično je potrebno dugo vremena dok Samopromatranje postigne takve rezultate. Ali ponekad neki problem s kojim se borite naprosto nestane u trenu kad ste ga objektivno promotrili. Rezultati su u svim slučajevima isti. Vi ste slobodni i svjesniji – Neidentificirani.
Neidentifikacija
Psihološko stanje zvano Neidentifikacija u Radu je stanje nevezanosti, ne od života, nego od moći i utjecaja koje život ima nad vama. Razlika je vrlo suptilna. Nije riječ o nemarenju za život uz neemocionalno odbacivanje njegovog značaja. Riječ je o transcendiranju vaših subjektivnih reakcija i prohtjeva od života u korist viših, svjesnijih emocija. Potreban je napor da bi se postigla samotranscendencija Neidentifikacije, ali ako postignete to stanje, ono je samo po sebi nenaporno. Ono je lagano jer nije vezano za tešku, grubu energiju Negativnih Emocija. Osjećate se jasnijima jer iz više perspektive svijesti možete vidjeti više, možete vidjeti veze, razmjer i relativnost, a to vam donosi razumijevanje koje daje slobodu i mir.
Istinski oblik ovog stanja mora se dosegnuti kroz razvijeno Razumijevanje. Razumijevanje ima snagu i može graditi Svijest i stvoriti Neidentifikaciju. Ponekad možete uskočiti u privremenu nevezanost, bez razumijevanja koje prati razvoj trajnijeg stanja Neidentifikacije, ali pripazite da ne koristite ovu praksu za emocionalno-disocijativni bijeg. Takvo iskrivljenje prakse ne može izgraditi ništa. To znači promašivanje cilja prakse.
Istinska Neidentifikacija je svjesna aktivnost, pa i ako je najveći dio napora činjenje osobnosti pasivnom. Osobnost je uvijek najprije zaokupljena onim što misli da želi. Vi morate dosegnuti točku u kojoj nećete zauvijek željeti ono što mislite da želite, tako da umjesto toga možete željeti Rad i ono što on naučava. Činjenje vlastite volje pasivnom na ovaj način jest vrlo svjesna i hotimična aktivnost. Ona zahtijeva energiju i pažnju, i tu nije riječ o pasivnom odustajanju od odgovornosti ili Savjesti. Krajnji i dostižni rezultat je željenje samo Božje Volje, što je u prirodi stanja Neidentifikacije.
