Opće je nepoznato
Autor: Denis
Nedjelja, 01.05.2011. 11:55
Ažurirano: Četvrtak, 22.12.2011. 09:12

 

 

Pri obradi centralne teme pokušalo se izaći iz okvira svjetonazora koji često u obranu svojih uvjerenja, a posebice kada ponestane drugih argumenata, koristi frazu "opće (ili svima) je poznato". Smatram da je ta fraza može biti dobar pokazatelj da netko nastupa dogmatski (što gotovo neizbježno vodi u neki fundamentalizam npr. znanstveni ili religijski), ili da je riječ o pukom neznanju/nerazumijevanju i mehaničkom ponavljanju tuđih ideja i stavova, često nekritički prihvaćenih kroz školski sustav ili neku drugu vrstu sustavnog (višegodišnjeg) programiranja. Tako će neki bez puno razmišljanja reći da je opće poznato da je npr. stvarno samo ono što možemo posvjedočiti s naših pet čula (nabrojati ću ih: vid, njuh, sluh, okus, dodir), po drugima je opće poznato da čovjek nakon smrti ili zauvijek nestaje (ateistička dogma) ili ga čeka posljednji sud (monoteistička dogma).

Ako bi se tragom te fraze vratili npr. par stoljeća unazad isto tako bi čuli kako je opće poznato da je zemlja ravna ili da je ona centar svemira. Dapače, tvrditi suprotno, posebno ako bi to izrekla poznata/utjecajna osoba, bilo je ravno potpisivanju smrtne presude – recimo nešto slično ne tako davnom scenariju po kojem su Sadam i više od milijuna Iračana platili glavom zato što je bilo opće poznato da su imali opasno oružje i bili prijetnja svjetskom "miru".

Tragom takvih izjava u slučaju postojanja mogućih nevidljivih utjecaja suvremena znanost svojim strogo materijalističkim pristupom1 pokušava nas uvjeriti i da je danas opće poznato da se npr. svi utjecaji demonskih (ili mračnih) bića mogu pripisati neurološkim disfunkcijama (poremećajima u kemiji mozga), što nam mogu i "dokazati" – primjenom svojih farmaceutskih dostignuća učiniti će da npr. osoba više ne čuje "glasove u glavi" (uz popratnu zombifikaciju). Isto tako, znanstveno opće poznata stvar je i da su sve to samo "osobni demoni" da priče o duhovima i demonima pripadaju prošlim svršenim vremenima. Na kraju bi mogli iskoristiti ništa slabiji "argument": opće je poznato da su se takve stvari manifestirale uglavnom kod osoba opterećenima konfesionalnim uvjerenjima. Jedna od metoda pronalaženja takvih utjecaja je hipnotička pobuda promijenjenog stanja svijesti (popularno: "hipnoza"), za koju je isto tako opće poznato da je nepouzdana ili čak opasna i štetna! U nastavku će biti ponuđeni neki podaci i primjeri koji nude drugačiju perspektivu koju bi mogli nazvati Opće je nepoznato!

Čovjek po mjeri statistike

Smatram da je važno spomenuti i jedan od važnih, upravo neizbježnih alata moderne znanosti koji se uveliko koristi i u psihologiji,2 statistiku. Današnje korištenje (tj. zlouporaba) statistike često ostavlja dojam da se istom želi po svaku cijenu pokazati, odnosno tragom iste iznaći riješenje ili objašnjenje koje bi bilo primjenljivo na sve nas, idealno na globalnoj razini.

1 ^Ovo se još naziva materijalistički redukcionizam, koji pokušava objasniti stvarnost kao cjelinu koja nije ništa drugo do skup sastavnih dijelova. Sitni problem kod ovakvog svjetonazora predstavlja činjenica da se pod "sastavnim dijelovima" podrazumijeva samo ono što je na neki način manifestirano, vidljivo ili opipljivo. To čini okosnicu "tvrde znanosti", pa tragom toga pokušajmo u skladu s njom zamisliti da današnji mobilni telefon dođe u ruke znanstvenicima u 19. stoljeću. Što bi oni rekli o istome? Da sadrži nakupinu nepoznatog materijala (nama poznatog kao plastika), koji u jezgri sadrži neke metalne listiće (tzv. čipove), koji su povezani na nešto što pokazuje određeni električni potencijal (baterija), a sve skupa pritiskom na određenu tipku rezultira čudovišnim pojavljivanjem pokretnih slika (pozdravna animacija), na nečemu nalik staklenoj pločici (zaslonu) nakon čega se ispiše: "Mreža nije pronađena"! U daljnjoj analizi bi vjerojatno shvatili da "metalne pločice" u osnovi sadrže silicij ili da baterija sadrži litij, ali ne puno više od toga. Svoje suvremenike koji bi se usudili pomisliti da je animacija i ispisani tekst na zaslonu zasluga nečega potpuno nevidljivog i nedokučivog (softver) te da se isti možda koristi za komunikaciju s drugim sličnim uređajem preko nečega trećega (mobilne mreže), lako bi osudili zbog bujne mašte, nerazumnosti, ili haluciniranja i postali bi predmet sprdnje ili proglašeni hereticima.
2 ^Psihologija je postala znanost kada se odvojila od filozofije, a po definiciji se bavi ljudskim ponašanjem i umnim (mentalnim) procesima. Originalno značenje riječi ima u korijenu grčku riječ za dušu (psukhē). Mislim da je razumljivo da pod udarom materijalističkog poziti­viz­ma/re­duk­cionizma nešto apstraktno poput duše nije moglo više ostati u definiciji. Za spomenutu grčku riječ se spominje i pojam um, što bi moglo donekle opravdati da se ta znanost i dalje zove psihologija iako je i ovo upitno ako uzmemo u obzir da su pod utjecajem opće poznatih neuroloških otkrića mnogi olako počeli poistovjećivati um sa mozgom! Kod takvih razmišljanja preporučio bih da se razmisli može li se poistovjetiti oko s vidom ili uho sa sluhom ili ovdje pričamo o organu i funkciji, pa bi slijedom toga mogli reći da kao što je oko organ vida tako je i mozak organ uma. Na pitanje što je um, može se postaviti i protupitanje: a što su zaista vid ili sluh? Koliko je psihologija postala bezdušna/nepsihološka i nadasve plitka, govori i činjenica da je danas psihologija koja uključuje i podsvjesne sadržaje dobila pridjev "dubinska" (engl. Depth psychology).


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.