Opće je nepoznato
Autor: Denis
Nedjelja, 01.05.2011. 11:55
Ažurirano: Četvrtak, 22.12.2011. 09:12

Sjećanja na prošle živote i karmički princip

Bavljenje utjecajima ljudskih i neljudskih entiteta gotovo nezaobilazno dovodi do susreta s još jednim zanimljivim sadržajem podsvjesnog uma – sjećanjima na situacije i događaje iz prošlih života. Iako nisu tema ovog teksta, dobro je znati da se u promijenjenom stanju svijesti oni mogu pojaviti, ali mogu pripadati kako osobi tako i nakačenim entitetima. Zanemarivanje ove činjenice može npr. regresoterapiju10 učiniti neučinkovitom jer će se raditi sa sadržajima koji izvorno ne pripadaju osobi, što neće voditi do željenog rezultata. Činjenica da je moguće doći do sadržaja koji se mogu okarakterizirati kao iskustva iz prošlih života sama po sebi ne potvrđuje koncept reinkarnacije, odnosno opetovanog utjelovljenja duše u tijelo (kompleks fizičkog i eteričnog tijela) kroz više života. Većina stanovništva planete poznaje i prihvaća reinkarnaciju, što se ne može reći za područja pod utjecajem religija temeljenih na judeo-kršćanskoj i islamskoj doktrini,11 za koju ona predstavlja herezu, zbog koje su kroz povijest mnogi zapadnjački gnostici i neistomišljenici izgubili glavu ili bili proganjani od strane crkvenih poglavara.

Čak i tamo gdje je prihvaćen,12 koncept reinkarnacije je, kao i svaki pojam važan za duhovni razvoj, ozbiljno korumpiran – ponekad do te mjere da je postao bizaran i nečovječan (npr. čovjek koji jede svinje ili se ponaša poput svinje sljedeći put će se roditi kao svinja).

Priča o reinkarnaciji uključuje i pojam karma koji u izvornom sanskrtu znači "djelovanje" (koje stvara učinak) i ukazuje na činjenicu da bilo kakvo djelovanje u materijalnom svijetu ima svoje posljedice u skladu s zakonima kauzalnosti (uzročno-posljedične povezanosti). Karmu čini (uzročno-posljedična) predodređenost i naša slobodna volja.13 Svođenje (redukcija) karme na predodređenost (pre­de­sti­na­ciju) tipična je materijalistička zabluda. To bi značilo kako je sve što se događa isključivo posljedica karme (u ovom tumačenju – da je sve unaprijed određeno), a takvo viđenje dobra je podloga za kritiku reinkarnacije i karme od strane zapadnih religija, jer sugerira Božju nemoć, stavljajući ga u ulogu promatrača i oduzimajući mu suverenost nad vlastitom kreacijom.14 A. Risi upozorava da je ovo opasna poluistina, jer tvrdnja kako je sve jednostavno posljedica pred­od­re­đe­nosti svodi ljude na bezdušne biološke robote koji su prisiljeni djelovati u skladu s mehaničkim zakonima prirode. To bi značilo da ne postoji ništa iznad materije i ništa nakon smrti, čime se negira duhovna individualnost, pa tako i slobodna volja.15

10 ^Terapija povratka u prošle traumatske događaje koji vrlo često imaju izvor u prošlim životima. Ponovno proživljavanje takvih događaja iz sadašnje pozicije vodi do otpuštanja blokiranih emocionalnih naboja (često katarzično), a razumijevanje i na ovakav način ponovno proživljavanje može dovesti do nestanka simptoma koji su bili posljedica takvih trauma.
11 ^Dosta izvora, posebno iz New Age zajednice, spominje da se kršćanska (tada još nepodijeljena) religija Europe, s reinkarnacijom obračunala na Petom ekumenskom koncilu ili Drugom koncilu u Konstantinopolju (današnjem Istanbulu). Isti je sazvan 553. godine od strane bizantinskog cara Justinijana, kojim je i predsjedavao (umjesto tadašnjeg pape Vigiliusa), s polovičnim prisustvom biskupa. Tada je došlo do osude Origenova učenja, koje je navodno sadržavalo i koncept prethodnog postojanja duše, za koji opet postoje kontradiktorne tvrdnje po pitanju priznavanja reinkarnacije. Za pretpostaviti je da je i gore spomenuto New Age preuzeo iz svog primarnog izvora – teozofije koja želi "pomiriti" sve svjetske religije i pretvoriti ih u jednu koja bi poslužila stvarateljima novog svjetskog poretka, a na tron stavlja, ni manje ni više, nego samog Lucifera.
12 ^U često citiranoj knjizi S. (Lakar) Rinpochea u kojoj zapadnjacima pokušava približiti tibetansku budističku doktrinu ciklusa življenja i umiranja spomenuto je da bi u "Bardu Nastajanja" (jednom od prelaznih stanja naše svijesti), u ovisnosti o negativnim emocijama i (ne)znanju, mogli biti rođeni i kao životinja, gladni duh ili u paklu (nije objašnjeno kao kakvo biće). Iako knjiga vrvi različitim upozorenjima i spasonosnim ponudama tipičnim za etablirane religije (po čemu Budizam nije izuzetak), moje dosadašnje razumijevanje govori da je nasreću ovo eventualno sudbina nekih astralnih fragmenata, kojima ćemo se baviti u nastavku, ali ne i naše suštine koja se vraća u Svjetlo odakle je i stigla (Usp. S. Rinpoche: Tibetanska knjiga o življenju i umiranju, Zagreb, CID Nova, 1998., str. 286).
13 ^Usp. A. Risi: TranscEnding the Global Power Game: Hidden agendas, Divine Intervention and the New Earth, Neuhausen, Govinda Press, 2004., str. 134
14 ^Usp. E. Valea: Reincarnation - Its meaning and consequences, viđeno: 03.02.2011.
15 ^Usp. Risi, str. 134-135


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.