Home Autorski članci Programiranje i oblikovanje Čovjeka – 1. dio
Programiranje i oblikovanje Čovjeka – 1. dio
Autor: Tamara Vrančić Sokač
Petak, 06.06.2014. 08:00

Taj obrazac tog navodnog početka, taj “Adam s Evom” ili kraće Čovjek – ma gdje on bio i u kojoj god fazi razvoja bio, prema opisima svih geneza – dijeli jednu zajedničku nit – moguće je genetički izvrgnut tehnološkom poboljšanju ili zaboravu. I možemo sada spekulirati ponovno o dobroj ili zloj namjeri toga – ona uopće nije važna, jer je, ovakva ili onakva u samoj izvedbi: prikaz nasilja!

Pitanje je dakle, ne samo što se, već zašto se nešto dogodilo Čovjeku ? I kome je to bilo u interesu? Adamima i Evama? Ili onima koji su kao što to čine i danas, navodno Adamu i Evi učinili uslugu! Uslugu ili Prijevaru?

Postavlja se stoga i najvažnije pitanje, nije li se sve već odvilo, a ovo što živimo je samo održavanje tog stanja (uz nečije velike napore), pa ništa nije isključivo. Osim toga da nam je, nesumnjivo nešto sakriveno i tajno?

A taj tajni veo nosimo u sebi, kao dio lažno “umnog” dijela nas, neki to zovu u proširenom viđenju i Ličnošću, iako bih tu bila zaista oprezna, jer to nije Ličnost o kojoj pišem kada je spominjem kao jednu od 4 komponente.

Iako je do ove problematike, točnije promišljanja o njoj, naporno uopće stići, ona je i temelj svih duhovnih učenja, kako bi se uvidjelo moguće postojanje te lažne Ličnosti koja ne prepoznaje dijelove sebe.

Sve što znamo o toj Ličnosti koje se trebamo osloboditi, je tako dato na viđenje da izgleda kao da je pisano jezikom kojeg nitko ne razumije.

Sve je obavijeno tajnim učenjima, zakomplicirano, kao da šećete minskim poljem. Otežano te za mnoge u potpunosti neshvatljivo. Zašto? Jer je tajno? Ili su ljudi glupi? Tako treba biti? Aha. Ipak, rekla bih da nema tajni izvan nas – Mi smo tajna. Njihova tajna.

Moguće je, baš zato, da svaki dio “planiranja” ili “implantiranja” i izvršenja kontrole nad nama, ima faze i sukladan je “napretku” (čitaj otkrivanju tajne!), kako samog čovječanstva, tako i naših kontrolora. Pa, ako bismo rekli da je nešto što je bio napad na nas i našu evoluciju recimo: blokada, onda je to blokada koja lažno ne samo da blokira, o ne, ako smo mudri ona nudi razvoj i napredak.

No, blokada nije nastala kao poticaj za razvoj i napredak.

Taj dio je dobro razlučiti.

Moguće je međutim, da je ona kroz sržnu evoluciju ili sjećanje, ipak i dalje moguća, a za naše kontrolore i vrlo opasna!

I moguće je, da samo treba uočiti kako sada izgleda plan i rad, točnije laži koje su, ne samo oko nas već i u nama. A one, moguće zaista nisu samo produkt našeg nerada, već grubog miješanja sa strane. Potaknuti smo biti ono što nismo. I zato nas stalno iznova i iznova reprogramiraju. Da tako i ostane.

Sama ta fraza “programiranje uma” – koliko god u svojoj oblasti nudila informacija o programiranju, kroz ovu ili onu tehniku, jer programiranje se zaista događa – otkriva i suptilan dio onoga što nam se radi. Mjesto rada je negdje dublje unutar nas, o čemu naša lažna Ličnost s umom nije obaviještena, a i kako bi bila, kad je to jedan od glavnih razloga njezina programiranja, kako u laži ne bi vidjela istinu i kako bi zaboravljala stalno i iznova.

Taj zaborav postaje temelj našeg sužanjstva – te mi kao lažna Ličnost (koja nema izgrađen most svijesti i Svijesti – pisala sam o tome ovdje) takvu informaciju najčešće ne dobivamo.

Ili je dobivamo, u nekim trenucima više ili manje, ovisno o stupnju naše percepcije, uglu iz kojeg promatramo. I riječ je o zaista kratkim trenucima! Svakako ne odrađenom i konačnom stanju u kojem možemo reći: Ja Jesam i Znam!

Spominjem riječ percepcija, koja je priznajem manjkava i ne opisuje zaista ono što smatram pod riječi: percepcija. Ta percepcija o kojoj pišem nije moguća, ako koristimo samo um lažne Ličnosti zaražen strahom, željom i intelektualizmom (koji je sastavni i rekla bih vrlo važan dio transhumanizma današnjice), već Umom koji je u međuodnosu Duše, Duha, te s otvorenom vezom i podrškom kroz Ličnost.

Zaboravu koji živimo, svi mi kao programirani ljudi, sigurno ne ide u prilog, sve učestalije prozivanje i grubo napadanje svih religija – koje su koliko god bile programirajuće – ostale ipak, svojevrsna vrsta bastiona, baš tog dijela nas, Uma, Duše i Duha – Trojstva.

Koje li ironije, zar ne?

Konačno, svaka je laž iznikla na istini, inače ne bi bila živuća, zar ne? Tako je i s programima religija. Ili kompletnim programom koji nazivamo naš Život.

Upravo, stoga to je moguće i bio cilj/plan kreiranja programa religija. Kreirati laž koju će se moći srušiti po potrebi, kada zagusti. Znajući naravno da će takva laž, koja je kao temelj kreirana na srži našeg postojanja (Trojstva Duše, Duha i Uma), moći poslužiti dodatnoj zbunjenosti ili novom zaboravu, te se njezinim urušavanjem mogu odraditi dvije muhe jednim udarcem.



 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.