/10/

Denis

[...] Možeš li dobiti model osobe na kojoj se vidi misaona forma druge osobe, neka kletva, neki urok ili tako nešto?

Nataša

Dobivam sliku da se netko stalno vrti u krug, znači, vidim sva tijela neke osobe i da stalno ispočetka... kao da stalno ide u krug, a nikad ne može završiti neki posao.

Denis

Ta osoba? Ali kako se to vidi? Aha, samo to tako vidiš, a ne vidiš samu misaonu formu... koja je poslana i koja je uzrok te vrtnje u krug?

Nataša

Znaš kako ti to izgleda, kao na onim starim programatorima od perilice koji su se vrtjeli i onda je trebao biti onaj zub da stane kad je kraj da ne preskoči. E, ovaj preskoči... znači što god osoba pokušava napraviti, uvijek nedostaje ta jedna stvar koja će zaustaviti u trenutku kad trebaš napraviti sljedeći korak iz tog kruga koji radiš, kao kad obavljaš neki posao koji se sastoji od četiri faze i sad ako je osoba bacila kletvu na drugu fazu tog tvog posla... Ti ćeš prvu fazu odraditi, drugu fazu kad odradiš isto, kao programator, trebalo bi doći do kraja i prebaciti u treću fazu, tebi će se druga faza stalno vrtjeti... ti nećeš moći izaći iz nje... što god to bilo, dakle jednostavno ne vidim to kao mjesto nakačenja na...

Denis

Ali ljudi znaju vidjeti [u promijenjenom stanju svijesti] određene forme koje mogu prepoznati kao da nisu njihove, nego od neke druge osobe. Najčešće je to da vide osobu koja je poslala urok.

Nataša

Oni to mogu vidjeti na mjestu na kojem to najčešće ostavlja takvog traga... to je na granici između Eteričnog i Astralnog... i njima to može blokirati dio Eteričnog ako je to taj dio “programatora” koji se onda... da jednostavno onda više nemaju životne energije da naprave taj sljedeći životni korak... da kad “vrti” dođe do te točke kada bi trebalo zaključiti i krenuti dalje, on to jednostavno ne može i krene ponovno ispočetka, ali to je točno kontakt Astralnog i Eteričnog, ne mora biti na fizičkom. Za fizičko je iscrpljujuće, ali ne treba fizički “znak”, mada može biti jer ovisi što je osoba koja je bacila urok željela postići. Dakle, kada ona na tom mjestu napravi nešto, to se može prebaciti iz Eteričnog u fizičko, tako da u fizičkom taj dio više ne funkcionira, znači, da može sve funkcionirati do tada, a tad ne funkcionira, u tom trenutku kad treba funkcionirati. Kao kad bi netko bacio urok da... netko tko trči na prepone, može trčati, a ne može preskočiti preponu i sad on trči i kad dođe do prepone ne može. To je trenutak u kojem više ne može.

Denis

Dobro, a to što je osoba poslala...

Nataša

... je povezano s osobom, prolazi kroz ovaj nesvjesni dio i izlazi van iz Astrala i ima poveznicu s osobom koja je poslala, znači ona ostaje u vezi.

Mislim da bi u daljnjim razmišljanjima o stvarnom potencijalu bacanja uroka u obzir valjalo uzeti već rečeno o pristupu udaljenim sadržajima, odnosno o pokazateljima koji govore u prilog ‘biološkoj nelokanosti’.

* * *

Čini se da će domena nakačenih entiteta do daljnjeg ostati na “rubu znanosti” jer je u pravom smislu na “rubu pameti” (Uma). Psihoterapeuti koji primjenjuju neku od terapija34 koje uključuju rad s ranije navedenim članovima psihičke množine poput podidentiteta i Ameba (bez obzira kako ih nazivaju) mogu s njima lako poistovjetiti entitete budući da im je njihovo postojanje neprihvatljivo ili strano i nepoznato. Terapija tako zna završiti uvjeravanjem klijenata da bi i takve “dijelove sebe” trebali uklopiti/integrirati u cjelovitost svoga ega.

Entitete (bez obzira bili oni ljudski poput astralnih fragmenata ili neljudski poput demonskih bića) znaju etiketirati kao “osobne demone” s kojima treba znati naučiti živjeti ili kako bi John O. Beahrs rekao “postati s njima prijatelj što onda može postati klijentova najveća prednost” (Beahrs, 1982., 127, 143).Beahrs, J. O. (1982.), Unity and Multiplicity – Multilevel Consciousness of Self in Hypnosis, Psychiatric Disorder and Mental Health, New York, Brunner/Mazel Zasad se ne bih mogao složiti s tim tvrdnjama jer, bez obzira što neki članovi psihičke množine mogu nalikovati upravo mračnim ili demonskim entitetima, nailazio sam na pojave koje je teško objasniti Amebama ili podidentitetima. Moguće je da se radi i o različitom shvaćanju riječi demonsko35, kao i o različitom shvaćanju metode otkrivanja i dosega primijenjene diferencijalne dijagnoze koja će, ako ne uključuje raspoznavanje takvih entiteta, te pojave tumačiti na drugačiji način i poistovjećivati ih s podidentitetom (Beahrs taj podidentitet naziva “Progoniteljem”, engl. Persecutor).

Alexander Lowen, na čije se demone i monstrume referira i Beahrs, psihoanalitički objašnjava kako “demoni” nastanjuju trbušnu šupljinu iz koje oponiraju egu uništavajući iluziju u kojoj osoba živi i na taj način njezin (ego) čine očajnim (Lowen, 1967., 128-130).Lowen, A. (1967.), The Betrayal of the Body, London, Collier Macmillan Limited Moguće, ali iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da ih se često može pronaći i na leđima uz kralježnicu, na glavi ili spolnim organima i da se njihova osobna povijest bitno razlikuje od povijesti domaćina na kojem su se zatekli. Kada budu pronađeni, ne odaju dojam da jedva čekaju da ih se sasluša i uključi u diskusiju, već upravo suprotno – otvoreno negoduju, pokušavaju osobi skrenuti pažnju36, nerijetko stvaranjem neugodnih somatskih simptoma (npr. pritisak ili oštra bol).

Smatram da nije upitno treba li se osoba osloboditi nakačenog entiteta ili ne, uz pretpostavku da je zaista riječ o entitetu, a ne npr. Amebi ili podidentitetu. Isto tako, smatram da je prilično naivno uzimati zdravo za gotovo tvrdnje da su entiteti na osobi/domaćinu iz plemenitih pobuda. Mračni entitet je tu uvijek po nekom zadatku, bilo da je poslan ili da ga je sam domaćin prizvao u neznanju, i nema nikakvih problema s izvrtanjem činjenica, pa ni s time da se lažno predstavlja kao zaštitnik. Astralni fragmenti preminule osobe također mogu iznositi tvrdnje koje ne vrijede – npr. da su “oduvijek” na domaćinu, da ga “vole” i da “se brinu o njemu” ili da ga i dalje žele “zaštititi”, iako se tijekom postupka oslobađanja može utvrditi i trenutak njihovog nakačenja, kao i stvarni motivi zbog kojih se ne žele maknuti s domaćina. Bez izuzetka se može dobiti i priznanje da energetski iscrpljuju domaćina.

34 ^Npr. psihoanaliza, analitička psihologija, transakcijska analiza, općenito rad s ego-stanjima (engl. Ego-state therapy) ili rad s “dijelovima” (engl. Parts therapy) itd.
35 ^Beahrs smatra da su demoni uglavnom čista životna energija. Ovakva definicija ne govori previše budući da Beahrs nigdje nije objasnio što podrazumijeva pod životnom energijom (Beahrs, 1982., 127).Beahrs, J. O. (1982.), Unity and Multiplicity – Multilevel Consciousness of Self in Hypnosis, Psychiatric Disorder and Mental Health, New York, Brunner/Mazel Također, vladajuća znanost ne poznaje ništa nalik “životnoj energiji”. Dapače, to opasno naginje odbačenoj teoriji vitalizma. Možda se takva energija može izjednačiti s Freudovim (također neznanstvenim) libidom kojeg je Jung smatrao psihičkom energijom općenito. Ali što zaista jest psihička energija, ali i sve ostale energije, i dalje ostaje misterij unatoč tome što smo ih opisali nekim praktičnim formulama i zakonima.
36 ^Ekstremne slučajeve skretanja pažnje pronašao sam kod žrtava vanzemaljskih manipulacija koje znaju uključivati i implantiranje aktivnih ili pasivnih entiteta/nakačenja. Kada bi se osoba uspjela vratiti u situaciju manipulacije, trenutno bi uslijedila potpuno nepovezana “ugodnija” scena – idila plaže, proplanak, netaknuta priroda i tome slično. Možda bi takve nelogične i brze promjene scene koje ni na jedan način ne potiče voditelj za vrijeme rada u promijenjenom stanju svijesti mogle biti dobro mjesto i za istraživanje tzv. sindroma lažnih sjećanja (engl. False Memory Syndrome ili FMS).
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .