U slučajevima kada se osobe požale zbog različitih uznemirujućih utjecaja entiteta (npr. glasovi23, vizije, suicidalne misli, određene fiziološke tegobe itd.), njihovo bi se stanje moglo etiketirati vrlo zanimljivim poremećajima koje ću pokušati prevesti kao ‘poremećaj transa izazvan posjednućem’24 (engl. Possession trance disorder) i ‘poremećaj disocijativnog transa’ (engl. Dissociative trance disorder). Kod ovakvih dijagnoza25 ozbiljno se računa s time da bi patološke simptome ovakvih pojava trebalo promatrati u okvirima pojedine kulture što u dobroj mjeri predstavlja diplomatsko izbjegavanje pojma “praznovjerja” i pripadajućih mu osuda. Ipak, ovdje su stvari mnogo složenije, nego u slučaju prelaska crne mačke preko ceste na što ukazuju i slučajevi iz znanstvenih osvrta na ovakve pojave.

Uzet ću primjer u kojem Mohsen Kianpoor i George F. Rhoades, Jr. (2005., 151, 152)Kianpoor, M. i Rhoades, G. F. Jr. (2005.), “Djinnati,” A Possession State in Baloochistan, Iran. U: Journal of Trauma Practice, 4(1/2):147-155, doi:10.1300/J189v04n01_11 navode slučaj posjednuća žene đinom (zloduhom), a tradicionalan naziv za stanje posjednuća, Djinnati, izjednačavaju s ranije spomenutim poremećajem disocijativnog transa. Žena je stigla u pratnji brata koji je trebao biti prevodilac budući da žena nije znala ni perzijski ni engleski (jezici kojima su govorili autori istraživanja). U nastavku članka doznajemo da žena za vrijeme “napada” tečno govori engleski, predstavljajući se kao Engleskinja Flora koja je nekoć živjela u Engleskoj! Autori nastavljaju teoretizirati u koju bi od postojećih znanstvenih kutija stavili ovaj slučaj, ne dajući nikakve naznake što bi mogao biti uzrok simptomatičnog jezika kojeg Pakistanka u normalnom stanju ne poznaje. To bi se možda moglo naći na stranicama rubrike “neobjašnjivo” u nekom zabavnom časopisu, no, može li si taj luksuz priuštiti znanstveni članak kojem je središnja tema upravo obrađivanje takvih slučajeva? Tko u ovom slučaju halucinira – nesretna žena ili okolina koja je čuje kako govori jezik koji ne poznaje. Je li žena u prošlosti imali kontakta s engleskim jezikom? Zašto ne, mogla je imati i englesku dadilju, pa bi se moglo reći da se radi o kriptomneziji. Ipak, teško je povjerovati da bi rodbina (brat u pratnji) i pažljivi istraživači olako prešli preko tako važnog detalja.

Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da je navedeno stanje najvjerojatnije samo ekstremniji slučaj preuzimanja kontrole nad osobom od strane astralnog fragmenta preminule osobe26. Razlog za tako snažne manifestacije mogle bi se tražiti u prošlim traumama i nesreći žene koja je sa svojih 13 godina bila natjerana da se uda za 40-godišnjeg udovca. Takva životna situacija dobar je razlog zašto nije došlo do razvoja dovoljno snažne (primarne) osobnosti, a to ostavlja prostor da strani entitet na taj način nad njom preuzime kontrolu. Spomenuti astralni fragment, zdravorazumski govoreći, mogao bi s potpunim pravom biti proglašen još jednom “zavodljivom budalaštinom”. Ali o ovakvim pojavama nema puno smisla govoriti iz uobičajene svijesti kojoj se i ranije spomenuti članovi množine (Amebe i podidentiteti) već mogu činiti sasvim protu-prirodnima ili natprirodnima.

Rad s ovakvim osobama u promijenjenom stanju svijesti, kada “zdrav razum” ostane po strani, opetovano otkriva da je riječ o tuđoj svijesti s kojom se sasvim dobro može komunicirati koristeći postojeću “fiziološku infrastrukturu” osobe/domaćina (sluh i govor), što zna biti zbunjujuće i za samu osobu kada se vrati u uobičajeno stanje svijesti, pa ponekad čak može posumnjati u ono što je netom doživjela. Ako to reduciram na usporedbu s računalom, vjerujem da ne bi trebalo puno objašnjavati da različiti softver može koristiti isti hardver – zaslon, tipkovnicu, miša itd.