Unutarnjeg dijaloga uglavnom nismo svjesni jer je on stalno prisutan dok smo (fiziološki) budni, a u podlozi tih u sebi izgovorenih riječi stoje misaone slike koje su neusporedivo suptilnije od vibracija koje stvaramo govorom. Misaone slike vjerojatno se stvaraju upravo snagom vanjske sugestije; riječ je o konceptima koji daju značenje svemu percipiranome. Proces internalizacije dijaloga ogleda se i u onome što se događa kad dijete počne učiti čitati – da bi pročitano imalo neki smisao (da bi se riječi razumjele), ono najprije počinje čitati naglas i taj tok riječi daljnjim vježbanjem polako postaje interni – kažemo da može čitati u sebi, na što u jednom trenutku prestanemo obraćati pažnju. Prisustvo unutarnjeg dijaloga odrasla osoba može puno lakše primijeniti tijekom pisanja ili čitanja na stranom jeziku, osobito ako ga nije učila u djetinjstvu.

Ne treba zaboraviti da čitav proces primanja sugestija započinje u dobi u kojoj nije razvijen ni Um ni primarni podidentitet, ego/self ili autopilot, a sugestije koje dobivamo od primarnih odgajatelja i drugih ljudi iz perspektive odrasle osobe imaju hipnotički karakter. Nadalje, važno je istaknuti da su osobe od kojih stižu prve sugestije za bebu (neupitni) autoriteti – lik majke u očima bebe bez pretjerivanja je božanstven (nadljudski) jer bez nje beba ne bi mogla preživjeti; dakle, riječ je o egzistencijalno važnom autoritetu za ovaj realitet.

Učenjem jezika/govora sugerira nam se da percipirano dobiva neko značenje koje će nam omogućiti da s drugima komuniciramo razmjenjujući iskustva, razmišljanja itd. Riječi predstavljaju koncepte, mentalne slike koje će biti pohranjene u Umu (o mami, o tati, o medi itd.). Identificirajući se s onim slikama koje pripadaju “ja” i “meni” dolazi do stvaranja autopilota koji će svoju egzistenciju osigurati održavanjem slika koje u velikoj mjeri ovise o tuđim mišljenjima o tome tko smo ili tko bismo trebali postati. To postaje i osnova naše budne svijesti, samosvijesti ili ego-svijesti koja je u stvari stvorena sugestijama.

Ako se složimo s time, kako odgovoriti na sljedeće pitanje: kada smo u stvari hipnotizirani – u ego-svijesti ili kad se maknemo iz te svijesti (primjerice hipnotičkom indukcijom) pa to nazivamo promijenjenim stanjem svijesti? Već spomenuta pretpostavka da su djeca zapravo stalno u promijenjenom stanju svijesti, tj. hipnotizirana, suštinski je promašena i vrijedi samo sa stajališta svijesti odrasle osobe. Ako je nešto iluzorno u ovom realitetu, onda je to upravo pojava da odrasla i “racionalna” osoba nije hipnotizirana u negativnom smislu te riječi, misleći na neku vrstu maliciozne manipulacije.

Može li se potvrda takvog stanja pronaći u tome da milijunima određene stvari ostaju prikrivene ne samo desetljećima (npr. atentat na J. F. Kennedyja, pa sad već i 9/11), već tisućljećima? Kada bih primjerice upitao ljude da mi kažu “što im pada na pamet” kada im se spomene Edenski vrt40, oni bi bez obzira na svoju religioznost ili ateizam/agnosticizam odmah počeli nabrajati “rajske” osobine tog mjesta, a neki bi postali i vidno uzbuđeni, vjerojatno zato što su se zamislili u tom poželjnom okruženju. Međutim, taj uspješno implantiran program ne dopušta im da se upitaju što stoji iza riječi vrt. Vrt41 je po definiciji kultivirani prostor koji je sam po sebi neodrživ. Vrt je umjetna (neprirodna) tvorevina koja svoj opstanak zasniva na kontroliranim uvjetima, manipulaciji prirode. Pitanja koja se ne pojavljuju jesu: “Što vrt radi usred tobožnje božanske kreacije i tko je tamo stavio čovjeka i s kojom namjerom?” Dakle, vjernicima je neupitno što se tamo dogodilo, ali i onima koji se ne smatraju religoznima. I jedni i drugi vjeruju da se tu nema što propitkivati jer su prihvatili program da je cijela priča besmislica, najvjerojatnije izmišljotina primitivnih ljudi da bi mogli nešto prepričavati uz ognjišta (jer nisu imali televiziju i znanstvene kanale koji su nam sve objasnili). Kad netko spomene Eden malo kome pada na pamet posao vrtlarenja i eksploatacije u vrtu zasađenog. Kako i bi kad nam je dovoljno rano implantirano da je to bilo nešto za božanstveni život i odmor. O užicima i ljepoti vrta (danas sveprisutni fun & beauty programi) davno je zapisano i sljedeće:

40 ^Osim izravnog postavljanja ovog pitanja bliskim ljudima, napravio sam i malu anonimnu internetsku anketu u kojoj je manje od trećine ispitanika izjavilo da su religiozni.
41 ^U korijenu engl. riječi garden je staronjemački gart kao pojam za nešto zidom omeđeno. Riječ vrt, a ne recimo dolina, livada, visoravan ili neka druga riječ kojom se opisuje priroda, također se može naći i u hebrejskom tekstu (npr. http://www.scripture4all.org/OnlineInterlinear/Hebrew, viđeno: 20.05.2014.).
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .