/#256/ |
|
Višnja |
[...] Pa ne može zato jer... um misli da mora biti najbolji, ostalo se ne računa. |
Denis |
Odlično. Tko ga je tome naučio? Idemo vidjeti kad je on došao do tog zaključka? Može se slobodno vratiti u prošlost koliko god je potrebno, neka izvuče iz “foto-albuma”, iz “albuma sjećanja” trenutak kada je shvatio da to vrijedi jedino ako je najbolji i da se sve drugo ne računa. |
Višnja |
Prvo je bio osjećaj da sam ga ja to naučila, onda sljedeće je... opet situacija... znači ja sam jako mala i tu je moja sestra.. . |
Denis |
Koliko imaš godina? |
Višnja |
Pa... možda dvije, tri, mislim, još uvijek je to u staroj kući, mislim da sestra još uvijek studira, a najstariji nećak se rodio kad sam imala četiri godine. To je ja mislim još negdje ranije od toga. |
Denis |
Dobro, što se događa tamo, imaš dvije, tri godine u staroj kući, sestra je s tobom. Što se događa? |
Višnja |
Sestra je rukama i glavom naslonjena na stol i plače zbog nečega. |
Denis |
Što se s tobom događa dok gledaš sestru kako plače? |
Višnja |
Pa ja je ne razumijem zašto plače. ... Stojim kraj nje, ona i dalje plače, kao da ju je tata izvrijeđao zbog nečega. ... Ja sam zbunjena i okrećem se u nekom drugom smjeru, ali ne vidim ništa. Sve je zapravo onako sivo-bijelo, jedino je njena košulja plava, onako žarko plava i nema nikoga, samo smo nas dvije. |
Denis |
Gledaj dalje, da vidimo što će se dalje dogoditi. |
Višnja |
Ona više ne plače i ja sam je onako primila i sad se grlimo. |
Denis |
Dobro, i što kaže sestra? |
Višnja |
“Moraš biti najbolja”. |
Denis |
Što kaže um na to? |
Višnja |
On je veseo. Pleše od sreće. |
Denis |
Zbog čega sada pleše od sreće? |
Višnja |
Pa zato što moram biti najbolja. |
Denis |
Pitaj um, je li njemu jasno da je to ideja Višnjine sestre da Višnja mora biti najbolja i da to uopće nužno nije tako. To je lijepo od njega što je on dao sve od sebe da Višnja bude najbolja i da se ostalo ne računa, ali neka sad pogleda bi li se on mogao baviti nečim drugim i opet pomagati Višnji, a ne da radi ono što u stvari Višnja uopće ne bi željela. Pazi, to je rekla njezina sestra. Što kaže um na to? |
Višnja |
Ma kuži, sad mu je već jasno da najbolje zapravo i ne postoji. |
Denis |
Dobro, to je jedna stvar, ali je li mu jasno da to uopće nije njegovo? Da to nije od Višnje čiji je um, nego od Višnjine sestre. To je njena ideja, a ona je bila tužna i plakala je jer joj je netko vjerojatno rekao da nije dobra i tad je rekla tebi, Višnjinom umu, da moraš biti najbolji i ti si to do sada radio najbolje što si znao, ali kao što si rekao... što znači biti najbolji? Tko to uopće može postići? Po čijim kriterijima, Višnjine sestre, Višnjine majke, koga? Što kaže um na sve to? |
Višnja |
Pa odahnuo je. [...] |
To što se dogodilo Višnji s dvije ili tri godine sasvim se lako može protumačiti kao izravna hipnotička sugestija. Kako bismo to razumjeli, možda bi bilo dobro navesti jednu definiciju ‘hipnoze’. Prema Daveu Elmanu (1964./1984., 26)Elman, D. (1964./1984.), Hypnotherapy, Glendale CA, Westwood Publishing Company hipnoza je “stanje33 uma u kojem se zaobilazi kritička sposobnost čovjeka i uspostavlja selektivno razmišljanje.” Dakle, za takvo promijenjeno stanje svijesti karakteristično je zaobilaženje kritičkog faktora ego-svijesti. To nadalje omogućava selektivnost u razmišljanju što se tumači na način da razmišljanje nije opterećeno svim onim sadržajima koje bi zaobiđena ego-svijest uzimala u obzir kod “kritičkog razmišljanja” koje stavljam u navodnike, a uskoro ću objasniti zašto. Nadalje, ego-svijest nije “umrtvljena” ili “ugašena”, već stavljena “po strani”, osoba tada nije bez svijesti, niti je u stanju sličnom snu u kojem ego-svijest nema utjecaja na zbivanja. U tom stanju osoba je opuštena, međutim ne radi se samo o posljedici stanja, već upravo o jednom od načina ulaska u to stanje (ali ne i jedini)!
33 | ^Elman je u istom tekstu pokušao objasniti razliku između engleskog condition koje se pojavljuje u nekim drugim definicijama hipnoze i njegovog state. Iako su te riječi značenjski bliske, ‘condition’ opisuje kao nečije ukupno stanje koje nije jednostavno promijeniti, za razliku od ‘state’, kao prolazno i lako promjenljivo stanje zbog čega je takvu promjenu lako inducirati, tj. nekoga “hipnotizirati” – puno lakše nego što nas to uče. |