Do kolektivnog nesvjesnog (engl. Collective Unconscious) Jung je između ostalog došao proučavanjem snova i ponovljivih mitoloških motiva koje je pronašao u različitim kulturama i vremenskim razdobljima, a za koje se smatra da nisu mogli biti u doticaju35. Za razliku od većine istraživača prije i poslije njega, izgleda da Jung nije mitovima pristupio isključivo forenzički hladno i distancirano kao dokaznom materijalu o običajima iz prošlosti, nego je shvatio da je postojalo nešto u pozadini stvaranja takvih mitoloških motiva.

Te motive na početku je označavao “praslikama” (Jacobi, 2006., 56).Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb Riječ je o pojmu koji je mogao sugerirati njihovu statičnost, pa ih je kasnije prozvao arhetipovima zbog toga što su se dinamično manifestirali, a nazivao ih je i organima duše (Jacobi, 2006., 59, 116).Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb Arhetipove nije moguće dokučiti i sami po sebi nemaju formu, ali predstavljaju osnovu za proces formiranja. Arhetipovi su mu istovremeno bili sustavi spremnosti na akciju, baš kao i slike i emocije. Budući da ih je smatrao nečim naslijeđenim, vjerovao je da su dio “moždane strukture” (Jung, 1970a., 31 §53)36.Jung, C. G. (1970a.), The Collected Works Vol. 10 – Civilization in Transition, Bollingen Series, Princeton University Press

Ukratko, Jung je od arhetipova napravio “cijelu znanost” i pokušao uputiti znanstvenu psihologiju ka onom aspektu arhetipa za koji je smatrao da je biološke naravi, tj. modelu ponašanja koji npr. omogućuje da ptica zna napraviti gnijezdo ili da ribe znaju migracijske putove. Arhetip nudi posve drugačiju sliku ako ga promatramo iznutra, “u prostoru subjektivne duše gdje se ispostavlja kao numinozan, tj. kao doživljaj od fundamentalnog značaja” (Jacobi, 2006., 58).Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb

Tako je još za Jungova života arhetip i arhetipsko ušlo u široku primjenu, a često je bilo spominjano u promašenom (i manipulativnom) kontekstu. To je uvidio i sam Jung i pokušao na to ukazati jer je postojala tendencija da sve više ponašanja i situacija dobije arhetipski karakter. Ovo ne bi trebalo čuditi budući da je sâm Jung arhetipovima olako proglašavao sve za što bi otkrio da se nalazi u tzv. nesvjesnom ako bi to nadilazilo individualno, ali i vanjske manifestacije koje su zbog mističnosti poprimale mitski karakter (npr. inflacija viđenja NLO-a, Jung, 1970a., 335 §635Jung, C. G. (1970a.), The Collected Works Vol. 10 – Civilization in Transition, Bollingen Series, Princeton University Press).

Smatram da bi se moglo reći da je Jung pribjegavao arhetipovima i onda kad je bilo jasno da je prijeđena granica povijesti trenutnog života. S obzirom na to da znanstvenik tada, kao ni danas, ne smije prijeći granicu biološkog rođenja, a da ne dovede u pitanje svoj znanstveni ugled, to onda izgleda kao vrlo praktičan manevar. Međutim, to bi isto tako moglo dovesti do trpanja u isti koš (ili stavljanja u isti kalup?) onoga što je u osnovici arhetipske prirode i “izvire” iz kolektivnog nesvjesnog, ali i iz nekih drugih sadržaja i pojava u psihi (vidi 6. poglavlje).

Jungovi su arhetipovi bipolarne strukture kojima je svojstveno da podjednako nose pozitivnu i negativnu (svjetlu i mračnu) stranu (Jung, 1968., 37 §79).Jung, C. G. (1968.), The Collected Works Vol. 9, Part I – The Archetypes and the Collective Unconscious, Bollingen Series, Princeton University Press Neki od njih su arhetipovi same psihe poput Jastva, persone, sjene i anime/animusa koji zauzimaju svoje mjesto u njegovom modelu. Dijelio ih je i na one koji predstavljaju osobnosti i na transformacijske koji predstavljaju tipične situacije, mjesta, načine i sredstva koji simboliziraju određenu transformaciju (Jung, 1968., 38 §80). Jung, C. G. (1968.), The Collected Works Vol. 9, Part I – The Archetypes and the Collective Unconscious, Bollingen Series, Princeton University Press

Osim što su kod njega bili jasno prisutni u mitovima i bajkama, smatrao je da se otkrivaju i na višim razinama ezoterijskih učenja u obliku koji nepogrešivo govori o njihovom utjecaju na kritičke i procjenjivačke svjesne procese (Jung, 1968., 5 §6).Jung, C. G. (1968.), The Collected Works Vol. 9, Part I – The Archetypes and the Collective Unconscious, Bollingen Series, Princeton University Press Porijeklo arhetipova pomalo je proturječno pa ga je s jedne strane tumačio na sljedeći način: