Tako imamo pionire poput Wolfganga Köhlera koji se bavio čimpanzama, Willarda Smalla i miševe, Edwarda L. Thorndikea i mačke, te jednog od začetnika biheviorističkog pravca Ivana Pavlova i njegove pse. Dakle, ovdje se dogodilo ono na što sam upozorio u 1. poglavlju: spuštanje stepenicu niže i to ne radi provjere onoga što se otkrilo na stepenici više, već radi toga da se iz (žablje) perspektive pokuša objasniti ono što nam nije pošlo za rukom na višoj stepenici. Možda ovo ne bi trebalo čuditi jer su druge znanstvene grane već tada pokazale koliko su ljudi i životinje slični, gotovo jednaki po osnovnoj fizičkoj građi sve do razine stanice.
Neki su znanstvenici ipak shvatili da redukcija na životinje ne može objasniti neke složene, ljudima svojstvene radnje, pa je tako Karl Lashley ukazao da jazz pijanist improvizira tolikom brzinom da se to ne može objasniti nizom podražaja/odgovora ili tzv. klasičnim uvjetovanjem (Lashley, 1951.)Lashley, K. (1951.), The problem of serial order in behavior. U: L. A. Jeffress (ur.), Cerebral mechanisms in behavior, 12: 112-136, New York, Wiley čime su bihevioristi prije B. F. Skinnera9 htjeli objasniti svako ljudsko ponašanje.
Ovdje je možda također korisno spomenuti jednu zanimljivost, izrečenu prije više od stoljeća, a koja je u znanstvenoj zajednici poznata kao Morganovo načelo (engl. Morgan’s canon) koje je postavio C. Lloyd Morgan. Tim je načelom htio spriječiti ‘spekulativni antropomorfizam10’ u komparativnoj psihologiji11, odnosno tumačenje određenog ponašanja životinja kao posljedicu postojanja (više) svijesti, a ono glasi:
“Određeno ponašanje ni u kom slučaju ne bismo trebali tumačiti kao posljedicu primjene više psihičke sile ako se ono može protumačiti kao posljedica primjene one sile koja se nalazi niže na psihološkoj skali.” (Wozniak i College, 1997., moj prijevod)
Wozniak, R.H. i College, B. M. (1997.), Conwy Lloyd Morgan, Mental Evolution, and The Introduction to Comparative Psychology, http://www.brynmawr.edu/psychology/rwozniak/morgan.html, viđeno: 01.06.2012.
“In no case may we interpret an action as the outcome of the exercise of a higher psychical faculty, if it can be interpreted as the outcome of the exercise of one which stands lower on the psychological scale.”
Jednostavnije rečeno: kod objašnjavanja opaženog psihičkog ponašanja prednost treba dati najprimitivnijem objašnjenju12. O ovom načelu, koje je trebalo spriječiti uzdizanje stepenicu više, itekako se vodilo računa pri istraživanjima “psihologije” životinja. Kako to da se slično pravilo nije pojavilo kod psiholoških istraživanja čovjeka kako bi se izbjegla usporedba s nižom sviješću, odnosno izjednačavanje čovjeka sa životinjom samo na osnovi uočenih sličnosti u ponašanju (nešto što bi se isto tako moglo nazvati ‘spekulativnim zoomorfizmom’)?
Tri (ili četiri?) “sile” psihologije
U tekstovima o psihologiji novijeg doba nije bilo teško naići na spominjanje “sila” psihologije koje su obilježile ovu znanost. Njihov broj je najmanje tri13 (npr. Cicarelli, 2011.)Ciccarelli, S. (2011.), Psychology, 3rd Edition, Upper Saddle River NJ, Pearson Education, odnosno četiri kada ih navode recimo predstavnici transpersonalnog pravaca (npr. Ruzek, 2007.)Ruzek, N. (2007.), Transpersonal Psychology in Context – Perspectives from its Founders and Historians of Amercian Psychology. U: The Journal of Transpersonal Psychology, 39(2) sugerirajući na taj način da i oni pripadaju jednoj sili. Pomislio sam da bi one stoga mogle biti dobro mjesto za traženje modela.
Biheviorizam
Prva je sila biheviorizam koji se javio kao reakcija na “maglovitost” i empirijsku upitnost tzv. introspekcije14 koju je trebalo zamijeniti proučavanjem obrazaca ponašanja (engl. Behaviour). Bihevioristi se nisu zamarali s pitanjem što je mozak i u kakvoj je korelaciji sa sviješću. On je za njih bio crna kutija i što se njih tiče, u kutiji se moglo nalaziti bilo što.
| 9 | ^Skinner je obogatio biheviorističku ponudu uvođenjem tzv. instrumentalnog ili operantnog uvjetovanja (engl. Operant conditioning), odnosno principa nagrade i kazne. |
| 10 | ^Antropomorfizam – pripisivanje ljudskih značajki neljudskim objektima i bićima bez obzira je li riječ o stvarima, životinjama ili božanstvima. |
| 11 | ^Komparativna psihologija proučava kognitivne procese u životinja ili stručno – u “neljudskih životinja” (engl. non-human animals). |
| 12 | ^Onima koji ovo žele dalje istraživati, skrenuo bih pažnju na to da se Morganovo načelo često pogrešno poistovjećuje s tzv. načelom parsimonije (kada postoje dva objašnjenja neke pojave, prednost ima ono jednostavnije). |
| 13 | ^Abraham Maslow najprije je identificirao prve dvije sile kako bi mogao ponuditi svoju, treću, i tako kumovati pokretanju četvrte. Prvom je silom proglasio biheviorizam, a psihoanalizu drugom. |
| 14 | ^Proces samopromatranja i izvještavanja o vlastitim mislima i osjetima kojih smo trenutno svjesni. Upitnost takvog procesa kao znanstvene metodologije temelji se na raznim kritikama poput one da sâm promatrač ne može postati i objekt promatranja ili da introspekcija ponekad može postati puko izmišljanje. Smatram da različita tumačenja ovog procesa smatram govore u prilog nerazumijevanja ili ponekad redukcije cjelokupnog psihičkog prostora na jednu svjesnost. Preduvjet introspekcije (koja se zna nazivati i kontemplacija) jest usmjerena pažnja što bi zapravo trebalo dovesti do promjene stanja svijesti. Kad bi se to dogodilo, postoji mogućnost da primarna promatračka pozicija (svjesni um) dođe u kontakt s nekim drugim “promatračem” (vidi 4. poglavlje) ili da taj promatrač postane izvjestitelj (s druge promatračke pozicije). Zbunjujuće može biti to što je pomicanje promatračke pozicije vrlo fluidno, pa ako osoba s time nije upoznata (kao ni ispitivač ako je riječ o nekom istraživačkom radu), neki autentični sadržaji mogu biti tumačeni kao fantazije, iako oni to nisu i obrnuto. |
