Za očekivati je da postoje kritičari prazne ploče i iz redova materijalističkog redukcionizma. Steven Pinker, autor američkog bestselera ‘Prazna ploča’, smatra kako je ta doktrina, kao i ona Rousseauova “plemenitog divljaka” (engl. noble savage) i već spomenutog “duha/sablasti u stroju”56, isprofilirala prevladavajući stav o prirodi ljudskog bića u znanosti i u intelektualnom životu (Pinker, 2003., 6).Pinker, S. (2003.), The Blank Slate – The Modern Denial of Human Nature, New York, Penguin books

Ukratko, u polemici staroj cijelo stoljeće o utjecaju nasljeđa (geneti­ka/priroda) i odgoja (okolina/društvo)57 za koju se želi vjerovati da je razriješena priznavanjem oba utjecaja, smatra da je rasprava o ljudskoj prirodi postala tabu-tema. Isto tako vjeruje da su strahovi od nejednakosti, nesavršenosti, predodređenosti i nihilizma posljedica takvog pogleda na ljudsku prirodu, što je rezultiralo nizom nepravdi i tragedija.

U što još Pinker vjeruje? U novu znanost o ljudskoj prirodi koja nam može pomoći da dostignemo realistični, biološko informirani humanizam (Pinker, 2003., xi).Pinker, S. (2003.), The Blank Slate – The Modern Denial of Human Nature, New York, Penguin books Koliko god ovakvo štivo može biti intelektualno (Umu) privlačno, na sebi svojstven način pokazuje da je Pinker samo “žrtva” ili tek očekivani proizvod sredine koja ga je tako oblikovala. Ne sumnjam da se za svoju poziciju morao dobrano izboriti (i nastaviti je braniti, između ostaloga i podobnim pisanjem) i da je ponosan na svoje školovanje zahvaljujući kojem vjeruje da sada mnogo toga zna o tome kako su npr. “percepcija, kognicija, jezik i emocije ukorijenjene u mozgu” (Pinker, 2003., 42).Pinker, S. (2003.), The Blank Slate – The Modern Denial of Human Nature, New York, Penguin books Svojim propovijedima sa znanstvenih visina želi ostaviti dojam da vidi nešto novo što dosadašnji humanizam još nije ostvario, no smatram da je riječ o još jednom slijepcu koji želi voditi slijepce (vrlo zahvalan i tražen poziv budući da sljedbenici ne vide tko ih i kuda vodi).

Navest ću i jedno ezoterijsko viđenje prazne ploče. Boris Moravjev kaže da je intelektualni centar u malog djeteta prazna ploča koja se može usporediti s nekadašnjom gramofonskom pločom na koju još ništa nije zapisano. Također kaže:

“Sustav je neizmjeran, dobro reguliran i opremljen mehanizmom asocijacija tako da svaka ploča kada se napuni do kraja, automatski prebaci na sljedeću, čiji se sadržaj odnosi na prvu.” (Mouravieff, 1990., 34, moj prijevod)

Mouravieff, B. (1990.), Gnosis, Exoteric Cycle: Study and Commentaries on the Esoteric Tradition of Eastern Orthodoxy (Vol. 1), Agora Books

 

“The system is vast, well regulated, and provided with a mechanism – that of association – by which any disc arriving at its end automatically releases a second, the contents of which are related to the first.”

U nastavku Moravjev objašnjava mehanizam za snimanje novih sadržaja i, još važnije, objašnjava na koji se način koriste pohranjeni sadržaji. Konstatira i to da broj ploča u fonoteci može biti ogroman zbog neizmjernog kapaciteta sustava. Ovo bi se možda moglo protumačiti i kao ranije opisana segmentiranost Uma, pri čemu bi svaka Pločica mogla predstavljati cijelu jednu fonoteku. Ovo nas dovodi i do pitanja od koliko bi se takvih Pločica Um mogao sastojati. Nataša ih je kod sebe u ovoj dobi pronašla petstotinjak:

/25/

Denis

Dobro, hajde ti sada malo prebroji što imaš gore [u Umu], koliko imaš toga? Imaš li ispod npr. 400 ili imaš 2000, koliko ih ima na x i y osi?

Nataša

Ima ih ... 16 ovako [po meridijanu] i 16.

Denis

To je kad bi gledali kao polukuglu?

Nataša

Da. Ima 16 takvih s jedne strane i 16 s druge strane, to je 32 x 16 [512].

Nekome bi možda moglo pasti na pamet da bi se prebrojavanje Pločica iskoristi kao nova vrsta pokazatelja nečijih intelektualnih mogućnosti i razvitka. Smatram da je to potpuno promašeno jer bi tek trebalo dokučiti što u stvarnosti predstavlja određena Pločica i kakve su njezine mogućnosti.

56 ^Nakon što je Ryle postavio na scenu sablast, Pinker (2003., 31, 129)Pinker, S. (2003.), The Blank Slate – The Modern Denial of Human Nature, New York, Penguin books je smatrao shodnim svoje intelektualiziranje ukrasiti blebetanjem o egzorciranju te sablasti. Sva sreća (njegova, čitatelja i sablasti) što Pinker nesumnjivo zna o čemu govori.
57 ^Engl. Nature vs. Nurture polemika
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .