Mitsko i logičko su dvije polovice koje se međusobno dopunjuju, usporedive s yinom i yangom, ili u anatomskoj analogiji s lijevom i desnom polovicom mozga, gdje je lijeva polovica zadužena za intelekt (logičko), a desna za intuiciju (mitsko). Logičko je jednako tako nužno kao i mitsko, jer jedno bez drugoga završava uvijek u jednostranosti: u naivnom, od stvarnosti udaljenom idealizmu ili pragmatičnom, destruktivnom materijalizmu.
Posljednje se danas utvrdilo diljem svijeta. Jednostranom "znanošću" pokušava se sve ono što upućuje na nešto nadosjetilno (ljudska svijest, život nakon smrti, finomaterijalno tijelo, postojanje viših dimenzija, povezanost događaja itd.), odgonetnuti materijalističkim metodama i uklopiti u vladajuću "logičku" sliku svijeta. Logičko želi samovlast i suzbija mitsko, diskreditira ga kao praznovjerje i nastoji ga odstraniti iz svijeta.
Dok je svijet jurio i napredovao u tom pravcu, čovječanstvo se našlo na rubu samouništenja!
Međutim, izlaz nije u zaokretu u drugu krajnost, mitsku odnosno religijsku jednostranost koja vodi vjerovanju da je "Bog" na našoj strani i da će uskoro intervenirati na Zemlji kako bi sve "druge" pokorio ili uništio. Ova krajnost u međuvremenu je dosegla prijeteće razmjere, jer su mnogi vjernici sigurni da će u budućnosti biti jedna "Božja država" pod njihovim vodstvom. Lako je uočiti da rješenje može biti samo iznalaženje sveobuhvatnog poimanja svijeta, a ono počiva na sintezi logičkog i mitskog, na mito-logičkom.
Definicija logičkog pokazuje njegovu usku povezanost s filozofijom. Od njezinoga postanka u kulturnoj sferi Stare Grčke, filozofija je bila uglavnom "logička", jer je taj novi pravac razmišljanja nastao kao reakcija na mythos koji je postao jednostran, i do danas se uglavnom shvaća na taj način – do iskvarenosti: praznovjerje, kasnije kao apsolutizirana vjera temeljena na knjigama.
Kada, nasuprot tome, pokušamo mitsko dohvatiti logički, bez odbacivanja, otvara nam se jedan multidimenzionalni pogled na svijet koji kao takav djelomično odgovara modernoj materijalističkoj misli, jer on nije samo logički, već mito-logički!
"Mitologija" se uglavnom smatra zajedničkim nazivnikom antičke verzije znanstvene fantastike – divlje priče s ratovima bogova kao arhaična forma "Ratova zvijezda". Međutim, ova kombinacija riječi izvorno je imala mnogo dublje značenje, naime sintezu mitskog i logičkog. Mito-logičko povezuje se multidimenzionalnim pogledom na svijet i našim postojanjem. Zemlja se ne promatra kao izolirana lopta materije u gotovo praznom Svemiru, već kao živući organizam u svijetu koji je načinjen od različitih svjetova – svjetova čije materijalne manifestacije imaju različitu gustoću; ostvarenih i oblikovanih od nematerijalnih, duhovnih bića. U ovom smislu je izraz "duhovno-filozofski" zapravo sinonim za mito-logički.
Kada je znanje samo logos, ograničava se na "znanost" i "filozofiju". Čak i kad filozofi govore o Bogu, ljubavi i najvišoj spoznaji, sve ostaje – bez osobnog mitskog doživljaja – samo teorija i vodi, u najbolju ruku, u umišljene "unutarnje spoznaje" koje nikada ne mogu biti zadovoljavajuće. Dakle, logos može biti označen kao "znanje", filozofija kao "znanje duha", a mythos kao "mudrost", odnosno kao prepoznato i proživljeno znanje. To prepoznavanje i proživljavanje (oplođenje mythosa i logosa) ne može se iznuditi nikakvim intelektualnim naporom. To je "poklon neba", odnosno "višeg Ja", može se također nazvati "otkrivenjem" ili "milošću" ili "religijom" i "mistikom". Religije bi po ovoj definiciji bile mito-logičko upravljanje prema Bogu, a mistika mitsko-individualno proživljena religija.
Sintezom mythosa i logosa moguće je sjediniti znanje i mudrost: teoretski i kroz unutarnji, konkretan doživljaj. Čovjek zna o čemu se radi, čak i kad o tome šuti. Zna što vjeruje! Tako je philo-sophia što je izvorno i bila, i što uvijek jest – izraz života i unutarnjeg doživljaja, dakle, ljubav prema istini, ljubav prema životu i ljubav prema Bogu. Hrabrost za rasvijetliti tamu. Oslonim li se na ovu sintezu, ova knjiga ne bi trebala biti filozofska ili tematska knjiga, već priručnik, svakako ne u smislu "Tečaj u 50 lekcija". Ovo je duhovno-filozofski priručnik, što znači da on preko "analize" i "filozofije" vodi do pitanja autorefleksije i do uputa za stvarnu preobrazbu, ali bez propagiranja određenih formi meditacije i metoda prosvjetljenja. To nije zbog suzdržljivosti, nego praktičnih posljedica predstavljenih saznanja. Na razini analize, ovaj priručnik sadrži sažetke središnjih tema iz svjetske povijesti i današnjih svjetskih događanja, iz filozofije i znanosti, sve do pitanja podrijetla i određenja čovjeka – sve teme koje su mozaički kamenčići jedne veće slike. S ovim mnogostranim temeljnim informacijama čitatelj je dobro opremljen za daljnje samostalno istraživanje, kako bi se s onim što treba doći suočio kritički, ali s pouzdanjem.
