Obje forme monizma susreću se, unatoč njihovoj suprotnosti, u zajedničkoj tvrdnji: "sve je energija", s logičnim zaključkom "sve je jedno". Ezoterija je ovdje prikriveni materijalizam, a materijalizam – ezoterija. Odlučujuće pitanje jest: Što je energija?

risi_4_1_flat.png

Ova dva oblika monizma dakle nisu zaista različita, nego predstavljaju dvije strane istog novčića. Ezoterijski monizam je naposljetku materijalistički, a materijalistički monizam može biti ezoterijski i sveobuhvatan. Ezoterija i duhovni svjetonazor mogu dakle biti sasvim materijalistički i bez-božni. Jer Bog je više od same energije.

Dualisti su naposljetku monisti!

Kao što gore napisano pokazuje, svi svjetonazori proizlaze iz nekog monizma. Materijalizam je materijalistički monizam, kao i nihilizam. Panteizam i deizam su oblici ezoterijskog monizma. Kod pobližeg promatranja, iščahuruje se također i dualizam kao oblik monizma, naime kao njegova prva stepenica. Jer sve strane koje se dualistički razgraničuju od "ostatka svijeta" smatrajući sebe zastupnicima svjetlosti, a "druge" zastupnicima tame, uvjerene su da će na kraju svjetlost, tj. njihova strana pobijediti i odagnati svaku tamu. Kao što svjetlost odstranjuje tamu, tj. doslovno je uništava – jer u svjetlosti od tame ne ostaje "ništa" – tako i različiti tabori teže, sa svojom "svjetlošću", tamne suprotne strane pobijediti i uništiti, odnosno ili istrijebiti ili integrirati u svoju "svjetlost". Kao i religiozni, i sekularni dualisti su tako zapravo monisti, jer vjeruju da je njihova "svjetlost" jedina stvarnost.

Obrnuto: svaki monist u praksi je dualist, jer trenutno na Zemlji još uvijek ne vlada jedinstvo, a dok se "jedinstvo" ne postigne, cilj "posvećuje" sredstvo. Obzirom na nesklad između aktualne situacije u svijetu i monističkog "ideala", (negativni) monisti smatraju opravdanim raditi sve što je nužno kako bi se odstranila iluzija dualizma.

"Prosvijetljeni" i "dobri", koji vjeruju da su nadišli iluziju imaju jedan davno prokušani trik kojim žele različite tabore dovesti pod svoju moć i u jedinstvo, naime okrećući ih jedne protiv drugih. Tako se uvijek iznova događa da se neke grupe ujedinjuju kako bi napravile frontu prema taborima. Jedan takav primjer je savez Churchilla, koji je predstavljao kršćanski zapad, i Staljina, predstavnika ateističkog i antikršćanskog komunizma, kako bi se zajedno borili protiv Hitlerove Njemačke. Ali, kao što danas znamo, iza ovih fronti stajale su direktno ili indirektno iste nadnacionalne interesne grupe sa svojim razgranatim financijskim tokovima.

Kad se dvoje svađaju, treći se veseli. A uvijek je treći onaj koji ostale dovede u međusobni sukob kako bi proširio vlastitu moć, što je moguće sveobuhvatnije i "monistički".

Monizam: "Svjetlost je odsutnost tame"

Prema filozofiji ezoterijskog monizma, stvarnost onkraj dualnosti (dvojstva) je "jedinstvo", odsutnost dualnosti. Stvarnost je nedualnost (sanskrt: advaita). Ako je odsutnost dualnosti stvarnost, onda je dualnost nestvarna, što znači da je svijet dualnosti (relativnosti) iluzija. Slijedeći tu logiku, stvarnost se definira kao "jedinstvo onkraj svih materijalnih formi", Bog je ovdje tek apstraktni, sveobuhvatni ener­get­ski potencijal.

Dok je u negativnom dualizmu Bog, odnosno stvarnost, označen kao ukupnost prirode i prirodnih zakona, ezoterijski monizam definira deističko jedinstvo za jednu dimenziju obuhvatnije, naime u smislu apstraktno-duhovnog jedinstva energije (sanskrt: brahman) s beskrajnim potencijalom stvaranja. "Stvaranjima" pripadaju svi aspekti različitosti: identitet duše, individualnost, svijest, ljubav, itd. U monizmu se također govori o Bogu, duši, ljubavi, karmi i nirvani, ali on je ipak ateističan, jer tvrdi: Sve što postoji naposljetku je izraz apstraktnog jedinstva, najviše i jedine istinske stvarnosti".

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .