Sažetak

  • Značajke prolaznosti su mladost, ljepota i zemaljska ljubav, stoga dualizam tvrdi da su to zamke "đavola", ili "maya" – sa svim posljedicama koje su već izložene ("pragmatični realizam" itd.). No, prolaznost jest "realitet" samo onda kad se čovjek identificira s linearnim vremenom – a to je maya!
  • U svim dijelovima živi čežnja za Cjelinom. U čistom obliku to nije ništa drugo do ljubav, koja se može izraziti na svim nivoima: "Ljubi Boga, ljubi sve Božje dijelove, i ljubi samoga sebe, jer i ti si isto tako dio Boga". Božanska ljubav, dakle, ne isključuje, već uključuje ljudsku ljubav!
  • Danas živimo u vremenu preokreta u kojem se mora dogoditi iscjeljenje, a ono se počelo provoditi još od početka doba tame i odvija se na najrazličitije načine, ali cilj je uvijek isti: samospoznaja, nalaženje unutarnje cjelovitosti i vanjske harmonije.
  • Najraniji primjer para koji je u doba tame istupio kako bi promijenio zadani kurs bili su Ehnaton i Nefertiti. Oni su u Egiptu željeli provesti reformu kako bi iznova ukazali na božansku pozadinu tradicionalnog "mnogoboštva". Svi (pravi) bogovi, aspekti su jednog apsolutnog Boga, kojeg je Ehnaton nazvao Aton. Ova "Aton-svijest" izostala je kod većine tadašnjih svećenika koji stoga nisu nadišli koristoljubivo, ritualističko i često materijalističko – magično bogoštovanje. Unatoč Ehnatonovoj duhovnoj orijentaciji, on i Nefertiti ostali su faraoni u klasičnom smislu, sa svim legitimnim ovlastima moći i reprezentativnim ulogama. Kad je mladi faraon obznanio svoje, svećenici i njihovi saveznici reagirali su intrigama, kletvama i zavjerama. Ipak, u Ehnatonovoj pjesmi Suncu nigdje ne nalazimo ratni zov protiv bogova, ili dualizam u Božje ime (u smislu "nema drugih bogova osim mene"). Istinsko Apsolutno ne stoji u suprotnosti s Relativnim.
  • Da božanska ljubav ne isključuje ljudsku, osobito jasno pokazuje primjer Isusa i Marije Magdalene. Ali pošto su Crkva i lože mislili drukčije, Crkva nije htjela prihvatiti Isusovu ljudsku ljubav, niti lože Isusov božanski identitet. No to što je upravo jedno visoko (ili najviše) svjetlosno biće ovog Univerzuma u svojoj zemaljskoj inkarnaciji krenulo putem ljubavi i mističnog posvećenja – sve do manifestacije svjetlosnog tijela ("uskrsnuća") – onima koji vide pokazuje koliko je oboje važno.
  • Budući da su za praktično ostvarenje globalne transformacije ljubavi i harmonija ("jedinstvo") muškarca i žene esencijalni, to je bila glavna tema ovog poglavlja, ilustrirana s nekoliko instruktivnih primjera iz svjetske povijesti. To što danas imamo slobodu tu ljubav i harmoniju tematizirati, pa i praktično ostvariti, neovisno o diktatu i indoktrinaciji, posljedica je kulturne (i muzičke) revolucije nakon Drugog svjetskog rata. Da li i u kojem obliku "zapadna" civilizacija ovu slobodu koristi, drugo je pitanje.
  • Baš kao što dijete koje ne dobiva roditeljsku ljubav trpi štetu na duši, tako ni odrastao čovjek koji ne doživi cjelovito-međuljudsku ljubav ne može postati istinski zreo i samostalan. "Cjelovite" ljude Zemlja treba hitnije nego ikad, inače će čovječanstvo zaglaviti u dogmatizmu i materijalizmu. Jedan ključ za to duhovno oslobođenje jest unutarnje posvećenje, u kojem "dvoje ili troje" u atmosferi svetosti primaju ono što su sami stvorili.

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .