"Tko se zaodjene savršenom svjetlošću, toga nevidljive sile ne mogu vidjeti. Stoga mu ne mogu nanijeti nikakvu štetu. U sakramentu sjedinjenja, koji je sakrament bračne ložnice, privlači se ta svjetlost." (77, 1-3)
Opsjednutost nečistim duhovima postala je široko rasprostranjena boljka koja je prouzročila globalne međuljudske i psihološke smetnje, pa čak i duševne bolesti. Ipak, jedva da itko prepoznaje uzroke tih alarmantnih simptoma.
Tijekom mnogih stoljeća su muškarci i žene, uslijed manjka ljubavi i brige o sebi, postali izloženi najrazličitijim lošim utjecajima. Zbog ovakvog oslabljenja otvorila su se astralna i "inkarnacijska" vrata, čime je mračnim astralnim bićima pristup Zemlji višestruko omogućen. Mnogi ljudi, među ostalima i utjecajni global players na polju politike, ekonomije i religije pod utjecajem su tih duhova, ili su inkarnacije takvih bića. Budući da dolaze iz tamne pozadine, smatraju da je njihovo prirodno pravo vladati svijetom. Opsjednuti žele posjedovati. Oni su čak spremni napasti svjetlost, a i one koji svjetlost utjelovljuju. (Mt 10, 16-33; Lk 21, 7-19 itd.). Istodobno, Isus nas uvjerava: "Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati." (Mt 10, 26)
Jedan od najvažnijih misterija kojeg treba otkriti jest božanski, oslobađajući potencijal muškaraca i žena, koji se razvija kada se sastanu u duhovnoj svijesti. Time bi bilo ukinuto prokletstvo koje već tisućljećima pritiska čovječanstvo. Ovdje smo sa samo dva primjera pokazali kako su hrabri muškarci i žene već na početku doba tame napravili korake ka prevladavanju tog raskola, a u današnje vrijeme poduzet će se mnogo daljnjih koraka u tom pravcu, među ostalima i oni koji se neće na prvi pogled prepoznati kao takvi. Ovo što slijedi je jedan, možda iznenađujući, primjer za to.
Muzička revolucija iz pedesetih godina
Kroz mnoga stoljeća, muškarci i žene otuđili su se jedni od drugih. Njihovo zajedništvo je, pomoću religijskih i svjetovnih sila, "programirano" i kontrolirano odgovarajućim društvenim pritiskom. Većina naroda nema ni duhovnu slobodu ni obrazovanje kako bi živjeli vlastitu duhovnost. Zahtijevalo se mnogo koraka u kulturnoj, muzičkoj i duhovnoj emancipaciji kako bi čovjek opet mogao pronaći "privatnu" slobodu, barem u "otvorenim" zemljama.
Promjene trendova rijetko dolaze od vladajućih sila; one dolaze od individua koje iz unutarnje inspiracije donose na svijet nove, kreativne impulse – a muzika je jedan od najintenzivnijih oblika izražavanja kreativnosti. Stoga su prijelazi iz jedne povijesne epohe u drugu uvijek praćeni, ako ne čak i inicirani, novim muzičkim stilovima. Jedan primjer za to nalazimo u pedesetim godinama 20. stoljeća, kada se društvo kroz novu muziku trajno promijenilo.
Nakon Drugog svjetskog rata mnogi mladi u odrastanju – djeca ratne generacije – nisu više bili voljni voditi život po vrijednostima "dobrograđanskog", muško–dominantnog društva. Ovo nezadovoljstvo proširilo se prije svega u SAD, jer tamo je vladalo autokratsko pobjedničko raspoloženje, dok su Europa i Japan bili izbombardirani i morali su se pomučiti za golo preživljavanje, uz hitnu potrebu ponovne izgradnje. U SAD je ratna napetost prošla, no i tamo je vladalo siromaštvo širokih razmjera; među bijelcima, a naročito među crncima. U tom melting pot-u bijela mladost probila je granice rasizma, a prva iskra planula je na muzičkom polju. Stapanjem boogie-a i rhytm'n'blues-a s bijelom country muzikom nastao je novi muzički stil, kojeg je u godinama 1953/54 razvio Bill Haley. Od 1954. taj stil se naziva rock'n'roll. Odrasli su bili šokirani time što su njihova djeca odjednom postala oduševljena "nigger" muzikom. Mnogi bijeli predstavnici religije započeli su ratni pohod protiv te "najnovije đavolje spletke" – svećenici, koji su deset godina ranije slavili masovna ubojstva atomskim bombama, ili u najmanju ruku šutjeli o njima.
Nova generacija probila je licemjerne fasade dogmatizma i nacionalizma, i kao "na poziv", odjednom su se mladi u cijeloj zemlji osjetili privučeni rock'n'rollu, počevši s nastupom Elvisa Presleya 1954. g. , koji je na mnoge imao uzdrmavajući inicijalni učinak. Pioniri ovog novog stila bili su talentirani mladići, koji, međutim, nisu stremili visokim virtuoznim i poetičkim uzletima, nego unutarnjoj neusiljenosti, kako bi se mogli izraziti onako kako se osjećaju. Pjevali su jednostavne tekstove o svom životu i svojim snovima. Prije svega, pjevali su pošteno o svojoj gorućoj želji: voljeti i biti voljen. Nisu se sramili ni cijelom svijetu pokazati da mogu plakati zbog ljubavnih jada li usamljenosti – što je za "jači spol" bilo nešto novo, jer su suze kod muškaraca do tada važile kao neugodna slabost.
