"Spasitelj je volio Mariju Magdalenu više nego sve učenike. Često ju je ljubio u usta, što je učenike činilo ljubomornima, toliko da se gunđali. Pitali su: ' Zašto ti voliš nju više nego svih nas?' Spasitelj odvrati: 'Zašto vas ne volim tako puno kao nju?'" (55, 2-6)

Čak i danas bio bi skandal kad bi se muškarac, na ulicama Jeruzalema ili u židovskom krugu, usudio poljubiti svoju ženu pred drugima, o "životnoj saputnici" da se i ne govori. Ali Isus, mladi iscjelitelj i "ezoterik" činio je to prije dvije tisuće godina, izazivajući time nezadovoljstvo čak i kod vlastitih učenika. Isusov odgovor zvuči skoro kao da se zabavlja: "Što mislite, zašto ovu ženu volim više od vas muškaraca?"

Isus je volio Mariju Magdalenu i nije držao da je ispod njegova dostojanstva to i otvoreno pokazati. U ekstremno patrijarhalnom društvu tog vremena Isus je pokazao da božanska ljubav ne isključuje ljudsku ljubav. Bila je to otvorena provokacija; pa rečeno je da će takvo nepoštivanje društvenih i konfesionalnih dogmi biti od Boga kažnjeno – a svećenici su ustvrdili da su oni neupitni zastupnici Boga na zemlji. No Isus i Marija preskočili su prepreku umjetno nametnutih strahova: strah od svećenika, strah od prijetnji iz svetih spisa i strah od (navodnog) prokletstva. Očito, njihova ljubav nije oslabljena ili od Boga odbačena. Kad je hajka počela, Isus je otkrio svoju bezuvjetnu, čistu ljubav, kako prema svojim prijateljima, tako i prema agresorima. Kad je Isus bio razapet, Marija je pripadala nekolicini ljudi koji su ostali na njegovoj strani, dok se većina muškaraca (osim Ivana) zbog straha i sumnje sakrila. U tim trenucima najvećeg iskušenja, kad je sve izgledalo beznadno, ona i Isus morali su podnijeti zlurade primjedbe o njihovoj "nezakonitoj" i naizgled razorenoj ljubavi. Ipak, kako povijest pokazuje, njihova ljubav nije bila razorena, i nije mogla biti sasvim protjerana iz pamćenja ljudi.

Marija, Izida i gnoza

Marija Magdalena velika je zagonetka Isusove biografije. Evanđelja je opisuju kao grešnicu i bludnicu koju je Isus obratio istjerujući iz nje "sedam zlih duhova"; pripadala je ženama koje su Isusa podupirale svojim imetkom (Lk 8, 1-3). Nakon onog što smo vidjeli u apokrifnim evanđeljima, nameće se sumnja da su evanđelisti, odnosno rimski povjerenici kanona, Mariji Magdaleni namijenili poziciju "grešnice" kako bi potisnuli daljnja pitanja o njenom porijeklu i ulozi u Isusovom životu.

"Magdalena" ne znači ništa drugo do "Magdalenjanka; žena iz Magdale". Sporno je što se smatra pod Magdalom. Tradicionalne interpretacije Biblije drže da je Magdala isto što i ribarsko selo El-Mejdel na sjeverozapadnoj obali Genezaretskog jezera u Galileji. Međutim, ne znamo je li to izjednačavanje točno i da li se El-Mejdel u Isusovo vrijeme zaista zvao Magdala. Kod židovskog povjesničara Josipa Flavija, koji je živio samo par desetljeća nakon Isusa, El-Mejed se zvao sasvim drukčije, naime Tarikeja.

Drugo mjesto koje dolazi u obzir kao Magdala je grad Magdolum u sjeveroistočnom Egiptu, koji leži blizu granice s Judejom. Moguće da je taj grad isto što i grad Migdol koji se višekratno spominje u Starom zavjetu. Iskapanja su iznijela na svjetlo važnu grčko-egipatsku utvrdu iz 6.st. prije Krista.

Ali čak i da je Marija potekla iz Galileje, moramo biti svjesni da ta zemlja nije bila uporište judaizma. Farizeji u Jeruzalemu izražavali su se prezirno o galilejskoj zemlji, ne najmanje stoga što tamo nisu imali velikog utjecaja. Ona je tijekom mnogih stoljeća pripadala egipatskom teritoriju. Egipćani su tamo bili podigli Izidina svetišta, jer Izida je, između ostalog, bila i božica plodnosti. A Galileja je, zahvaljujući svom geografskom položaju i slatkovodnim jezerima, bila blagoslovljena velikom plodnošću. Egipatski utjecaji bili su zasigurno još vidljivi u Isusovo doba, pogotovo što je tada ta zemlja bila pod rimskom vlašću, a rimljani se u načelu nisu protivili "krivovjernim" kulturama.

Je li, dakle, Marija iz Magdale bila povezana s egipatskim školama misterija? Je li bila Izidina posvećenica? Je li ona bila žena koja je, u Simonovoj kući u Betaniji, Isusa pomazala skupocjenim uljem? Nardovo ulje u alabasternoj posudi – za posvećene jasan znak posebnog rituala. U Mt 26, 6-13 i Mk 14, 3-9 stoji samo da je to napravila "neka žena", ali je očito da je bila poznata svima prisutnima. U Iv 12, 3 otkriveno je da je "Marija" izvela taj ritual. I opet se nekoliko učenika diglo protiv te žene imenom Marija. Moglo se, dakle, raditi samo o Mariji Magdaleni (što je i potvrđeno od većine tumača Biblije). Isus je prihvatio taj ritual, kojeg njegovi učenici očito nisu razumjeli, ni najmanje se ne potrudivši da im ga objasni. Ali je obranio Mariju i čak rekao: dok se god svijet bude sjećao njega, Isusa, živjet će i sjećanje na tu ženu.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .