Dobio je ime po Antonu Franzu Mesmeru, austrijskom liječniku iz 18. st. Koji ji postavio tezu da sva organska i anorganska tijela utječu jedna na druge. Taj utjecaj vrši se pomoću osobite supstance – fluiduma – koji prožima svu živu i neživu tvar, pa tako utječe i na čovječje živce, dovodeći ih u ravnotežu. Mesmer je primijetio da u ljudskom tijelu postoje zakonitosti koje odgovaraju magnetu, s mogućnošću utjecaja na druge ljude, i taj je fenomen nazvao animalni magnetizam. Na temelju te postavke Mesmer je uveo "magnetiziranje" pacijenata (prvenstveno u liječenju neuroza), iz čega se kasnije razvio tzv. mesmerizam, odnosno mogućnost utjecanja na opće stanje (liječenje?) pacijenata u pro­mije­nje­nom stanju svijesti.

Sam naziv mesmerizam prvi puta su koristili britanski magnetičari (terapeuti magnetima) koji su svoj rad htjeli distancirati od Mesmer­ov­og "animalnog magnetizma".

Mesmer je neslavno završio jer je zbog natprosječnih rezultata u liječenju (ali i financijskih rezultata) u to vrijeme privukao pozornost znanstvenog svijeta koji ga je htio diskreditirati kao šarlatana. Posebna komisija (po kraljevoj odredbi) u kojoj su sjedili između ostalih i B. Franklin te A. L. Lavoisier utvrdila je da animalni magnetizam ne može napraviti ništa bez pacijentove imaginacije, pa iako izgleda da ga i nije proglasila šarlatanom, već je i to bilo dovoljno za gubitak popularnosti. Čini se da ni sam Mesmer nije točno znao što radi i rezultate je pri­pi­si­vao prije svojoj posebnosti (odabranosti), nego snazi direktne sugestije u promijenjenom stanju svijesti.

Mesmerizam dijeli neke osobine Reikija i Qi gong-a koji također bara­taju životnom energijom, iako su polazišne točke ovih smjerova potpuno različite.

 

Vidi: hipnoza

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .