Drugi naziv za "natjecateljski duh", što je jedan od najčešćih oksi­morona (kontradiktornosti) kojeg nekritički i s puno odobravanja pri­hvaćamo u svakodnevnici. Natjecanje je osobina ega koji funk­cio­nira u dualnostima (dobar-loš, ...), a to nije ništa drugo do instalacija onih koji su se odmetnuli (pali) od Svjetla i koji svoje poimanje svega vide na ljestvici (hijerarhijski), gdje su "najbolji", "najradišniji", "naj­spo­sobniji" na vrhu te piramide, a prema dnu idu oni koji nose negacije prije spomenutih pojmova koji su proglašene "odlikama". Duh iz kojega potičemo je iznad dualnosti, pa tako i natjecanja – boljih i lošijih, bržih i sporijih, uspješnijih i neuspješnijih, itd. Poticanje "sportskog duha" je vrlo važno za kontrolore ovog realiteta (pa zbog toga i kontroliraju organizaciju npr. olimpijada, nogometnih pr­ven­sta­va, itd.), jer malo što spaja na jednom mjestu sve ono što je suprotno našoj suštinskoj prirodi i duhovnom razvoju zbog kojega smo se ovdje našli.

Sve sfere su pokrivene: od poticanja dokazivanja, često kroz veliki trud i muku učesnika, koji su na kraju uglavnom sami sebi svrha (treba se sjetiti kao izgledaju životne priče onih koji su uspjeli, a ako se istima želi dati neki plemenitiji smisao, prikazuje ih se kao "heroje" koji su to napravili za svih nas, a ne zbog vlastitog osjećaja nadmoći, pre­sti­ža, slave, materijalnih i drugih koristi), preko toga da "je važno su­dje­lo­vati" (kako bi pažnja što više ljudi bila na suštinski nevažnim stvarima), pa do važnosti za "naciju" (poticanje "mi" protiv "njih" pa, iako nismo imali formalno sportske ratove kao što smo imali "religijske", svako toliko svjedočimo sportskim zbivanjima koje nalikuju na ratno stanje, a što je odlična prilika za dodatno suzbijanje ljudskih sloboda i kretanja, "jer nas treba zaštiti od nas samih").

Na kraju treba vidjeti i na što se svodi jedan sportski proizvod: vrhunski nogometaš, koji čitav vrijeme trči i nigdje ne stiže, ali daje nadu i svojim primjerom pokazuje, što? Svu besciljnost i poročnost svoga trčanja u "trci života"? Ipak možda to (za nogometaša) i ima neki smisao: treba se sjetiti na što je svedena žena u materijalnoj stvarnosti, pa bi ženski pandan muškog nogometaša mogla biti vrhunska mane­ken­ka koja također čitav život hoda ne stižući (suštinski) nigdje. Ako uz­me­mo da "slično privlači slično" onda ne bi trebala čuditi česta po­ja­va romantičnih ljubavi upravo između nogometaša i manekenki.