I muške „otete” u pravilu ne očekuje ništa manje ponižavajući tretman. Njima se isisava sjemena tekućina pomoću uređaja koji je spojen na penis. U jednom slučaju, opisuje prof. Jacobs, užasnuta majka, koja je oteta zajedno sa svojim 15-godišnjim sinom Richardom, prisustvovala je kada je na njemu izvršen taj postupak. U hipnozi je rekla:

„Ne mogu to gledati. Govorim: ‚Odlazite odavde! Ostavite me na miru!’ I mislim si: ‚Ne radite mu to.’ Tako sam bespomoćna. A ‚on’ gleda prema meni, mora me čuti.”

„Mislite na onog koji stoji najbliže Richardu?”

„Da, to biće gleda prema meni. Mora me čuti. To je dobro, jer to ga zbunjuje. I mislim si: ‚Ne dirajte ga! Pustite ga na miru!’ Znam da uzimaju Richardu uzorke sjemena…”

Pogled u svjetlucavo ogledalo

Od davnih vremena nešto se događa s nama ljudima. Nešto je ovdje, nešto što nas obuzima. To prodire u najdublje dubine našeg sebstva, koristi se našim najdubljim strahovima, osjećajima i osjetima. Siguran sam da to nije niti „dobro” niti „zlo” – „Drugi” nisu srednjevjekovni demoni niti debeljuškaste pure, no isto tako nisu niti „mali Sivi” ili „mali Zeleni”, niti su „muškarci” koji su 1973. godine u Somersetu silovali jednu Engleskinju. Sve su to slike, simboli, s kojima se mi možemo ophoditi, koji su nama razumljivi. To su individualne i kolektivne, svjesne i nesvjesne, stare i nove metafore nečega za što mi vjerujemo da se tako može identificirati „Druge”.

I sindrom nestalog embrija također je, naravno, dio te maske. Mi trebamo vjerovati da se uzgaja jedna nova rasa. Žene osjećaju početke trudnoća koje zatim iznenada prestaju. No iako je jasna povezanost s „otmicama”, iako su prisutne naznake takve trudnoće, iako, kao što smo vidjeli, čak i posteljica može biti izbačena ili trbuh narasti, s druge strane do danas ipak nemamo konkretnih dokaza da su se u maternicama tih žena uistinu razvila neka hibridna bića. Koliko znam, nije poznat niti jedan jedini slučaj da je pri pobačaju izašlo na vidjelo jedno takvo biće (i očigledno ih isto tako nije moguće dokazati snimkama ultrazvuka). To bi predstavljalo medicinsku senzaciju koja bi zasigurno odmah bila objavljena u odgovarajućoj stručnoj literaturi. Ne bi postojao razlog za skrivanje takvog otkrića, jer većina ginekologa na zna niti za „otmice” niti za „hibridnu djecu” – oni bi okarakterizirali fetus samo kao iznimno neobičan primjerak malformacije. Američki liječnik dr. Robert McNeal ponudio je prilično visoku nagradu. Nju će dobiti onaj istraživač kojemu uspije jednoznačno dokazati jedan takav slučaj – dosad bez ikakvog odjeka.

To nas upravo tjera na zaključak da nema niti nestalih embrija niti hibridne djece. Sve to je samo dio maske, jedna iznimno emotivno postavljena faseta. Bettina Heise, mlada studentica engleskog jezika iz Essena koja je kao dijete u više navrata doživjela upade Bedroom Visitora i koja ima paničan strah od lutaka te se i dan danas nerado sama vozi automobilom, također je imala jedan jako čudan san: „Prije nekoliko godina sanjala sam da sam dobila bebu. Gledam kako rađam bebu, i potpuno je drugačija – mala, tamna, dugih tankih ručica, sa ‚vanzemaljskim’ licem. Čim sam pročitala da su neke žene imale takve doživljaje otmica, odmah sam se toga sjetila.”

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .