* * * *
Postoji još jedna vrlo važna praksa koja se stalno zloupotrebljava, osobito u školama Četvrtog Puta. To je praksa dovođenja vaše svjesnosti u sadašnji trenutak. Ako se ova psihološka vježba izvodi pravilno, ona je alat. Pravilno prakticiranje znači precizno "dovođenje vaše svjesnosti u sadašnji trenutak". Ta će vas praksa izvesti iz mehaničkog momentuma života i vaše Identifikacije s njim. Umjesto da budete potpuno u Snu i zarobljeni u automatskim reakcijama, podižete vašu svjesnost iz tog hipnotičkog stanja do spoznaje sadašnjeg trenutka kojeg živite. Najprije osjećajući svoje tijelo u ovdje i sada, zatim šireći svoju svjesnost kako bi tijelo uključili u njegovo okružje, a iz vašeg neposrednog okružja u širi razmjer. Primjećujete da osjećate napetost, da su vam obrve skupljene, ili tapkate nogom, ili vam je želudac stisnut, i hotimično oslobađate energiju i opuštate se. Odbijate svim mislima ili emocijama pristup vašoj pažnji koja je fokusirana na sadašnji trenutak. Gledate, primjećujete, oslobađate se napetosti, i na nekoliko trenutaka niste dio mehaničke struje života. Kao rezultat, možete imati snažniji osjećaj Pravog Ja.
Istupanje iz vaše mehaničke svijesti na nekoliko trenutaka minoran je oblik prakticiranja Pamćenja Sebe. To je vrijedna praksa koja vas može odvesti van momentuma Sna, dati vam iskustvo razmjera i neku svjesnost o Sebstvu izvan tog mehaničkog momentuma na trenutak. Isto tako, ona praktičaru daje iskustvo oslobađanja od Identifikacije i Negativnih Emocija "u trenutku". To je posljednji dio koji je iskrivljen u uputama Četvrtog Puta, pri čemu se ta vježba naziva Pamćenje Sebe iako ona to nije, i pri čemu se učenika podučava da se mora suočiti sa svakom poteškoćom Pamćenja Sebe. Kad bi učenik mogao prakticirati puno Pamćenje Sebe, onda bi mogao dosegnuti Pravo Ja, ali Pamćenje Sebe ima mnogo oblika i stupnjeva. Učenik-početnik ne može uskočiti u prisutnost Pravog Ja jer je Pravo Ja još uvijek nepoznato i neoblikovano, dakle ne postoji mjesto u koje bi uskočio.
Ako pažljivo promatrate, vidjet ćete da se širenje svijesti na razini svjetovnog života odvija horizontalno. Ono počinje od toga da postajete svjesni sebe fizički, i širi se do kontekstualne, psihičke svijesti o sebi. Iako ta praksa može pružiti vrijedno znanje, ona je alat, a ne kraj. Ona nije cesta prema Svjesnoj Evoluciji, nego jedan od mnogih alata koji služe za kreiranje određene vrste svjesnosti, i u tome je od pomoći. Ona ne stvara Pravo Ja, nego čisti put kako bi ga privremeno osjetili, i najvažnije – ona nije Pamćenje Sebe.
Do zloupotrebe ove prakse u Četvrtom Putu dolazi kad učenik postane ovisan o osjećaju oslobođenosti od Identifikacije ili bolnih emocija makar i na nekoliko trenutaka – onda je to alat za emocionalnu disocijaciju. Ili kad se učenika savjetuje da koristi ovu praksu kako bi postao Neidentificiran kad god iskusi Negativne Emocije. Korištena na takav način, pretvara se u mehanizam za izbjegavanje i učeniku ne dopušta mogućnost Promatranja, prepoznavanja i odvajanja od Pogrešnog Rada koji i dalje stvara Negativne Emocije.
Kad iskustvo Negativnih Emocija tretira ovom praksom, učenik ostaje zarobljen u slijepoj ulici. Odnosno, Negativne Emocije = unesi svijest u sada i ovdje fizičkog svijeta = privremeno oslobađanje od emocija = nema jasne Opservacije o tome što su Negativne Emocije i s čime su povezane u psihologiji = nema bavljenja time, ili razumijevanja, ili Rada na tome kako bi se postigla transformacija. Tako učenik koji vrši praksu na pogrešan način ne može graditi strukturu Razumijevanja kojom bi se postupno mogao uzdići do trajne razine Neidentifikacije. On može samo uvijek iznova pokušavati skočiti i dodirnuti to stanje. Dodirnuti to stanje je moguće. Živjeti u njemu zahtijeva izgradnju. Izgradnja zahtijeva dugoročnu pažnju i napor.
Rad nam pruža mnogo alata i ideja za kreiranje transformacije. Primarna, suštinska praksa je Samopromatranje. Kroz Samopromatranje učite se vidjeti kako funkcionira vlastita psihologija. Putem Samopromatranja učite "spoznati samoga sebe". To je temeljna praksa iz koje raste svako razvoj. U usporedbi s njom, praksa "bivanja prisutnim" nudi malo znanja s kojim možete Raditi.
Tako ova iskrivljena praksa zaustavlja razvojni proces i priječi učeniku postizanje razumijevanja koje se dobiva kroz Samopromatranje. Isto tako, drži učenika zarobljenikom "škole", jer do razvoja ne može doći pogrešnim prakticiranjem.
* * * *
Sljedeće iskrivljenje koje se poučava u školama Četvrtog Puta apelira na želju da se izbjegne patnja koju doživljava svaka osoba. Tvrdi se da vas Rad uči kako zaustaviti patnju. Istina o Učenju jest da vi učite kako zaustaviti nepotrebnu patnju, što nije ista stvar. Žrtvovati vašu patnju, učiti kako postati objektivan prema njoj, nevezan za nju – nije ni nalik emocionalnoj disocijaciji koja je rezultat pogrešne prakse. Emocionalna disocijacija je pogrešan rad Emocionalnog Centra i potpuno ograničava vašu sposobnost da primite Rad. Kroz aktivni proces Rada naučit ćete što je Nepotrebna Patnja i osloboditi se nje. Ali, prodaje se ideja da je viša svijest oslobođena ljudske patnje. To nije istina. Na jedan način pati više, na drugi manje. Ideja Neidentifikacije je jasnoća i čistoća u Emocionalnom Centru, a ne odvojenost od njega.
