Bilo je lako izvesti korupciju učenja, ne samo zbog promašivanja konteksta i cilja, nego i zato što je Gurđijev podučavao specifičnu kozmologiju, koristeći način izražavanja koji vas može očarati i fascinirati zauvijek. Ili isti ti izrazi mogu učenika odvesti do psiholoških, transformativnih ideja Rada. Rad nije Kozmologija i nisu Pokreti, premda oni imaju svoje mjesto u sustavu. Rad je psihološko Učenje u srcu Četvrtog Puta. On je unutarnji smisao Četvrtog Puta, ezoterijski smisao onkraj Kozmologije i Pokreta. Kozmologija se ne može sva doslovno verificirati, a Pokreti, jasno je, nisu mogući svakom učeniku koji traga za transcendencijom. Rad, koji je svima dostupan i svatko ga može verificirati, jedini je aspekt Četvrtog Puta koji u učeniku može stvoriti psihološku transformaciju. On je JEDINI psihološki dio Učenja koji je značajan za transformaciju.
* * * *
Rad je na nekoliko vrlo važnih načina temeljno drukčiji od svih ostalih putova za svjesni razvoj. Za početak, premda psihološki sustav, Rad se ne slaže sa standardnom psihološkom pretpostavkom da ljudsko biće ima svijest. Moderna psihologija pretpostavlja da osoba koja je budna i hoda uokolo ima svijest. Rad tvrdi da je svaka osoba u takvom budnom stanju zapravo u stanju Budnog Sna, u kojem je prisutno vrlo malo svijesti. Ali i naučava da se svijest može razviti putem specifičnih hotimičnih napora. Rad uči kako razviti svoju svijest kroz ideje i psihološke prakse koje grade novu vrstu razumijevanja. To zahtijeva veliki unutarnji sukob sa stavovima osobnosti i momentumom Spavanja u životu.
Sljedeća ideja je jedna od suštinskih u Radu. Ona se razlikuje od svake religijske tradicije i općenite ljudske pretpostavke da se na Zemlji vrši Božja volja. Božja volja se ne vrši na Zemlji, i to se može verificirati. Svo zlo i patnja koje vidite u svijetu nisu rezultat Božje volje, jer Božja priroda je JEDNA. Ta jedna značajka je Savršeno Dobro. Ono što stvara kaos nasilja i patnje jest volja individualaca da djeluju i žive iz sebičnih motivacija. Na Zemlji se ne vrši Božja volja, nego volja čovjeka. Ako vjerujete da je Božja priroda nešto drugo osim savršenog Dobra, što onda štujete? Samo je Dobro vrijedno štovanja.
Nicoll:
"... Religiozni ljudi obično zamišljaju da je ono što se događa na Zemlji uvijek Božja volja, i pokušavaju jedni druge utješiti i ohrabriti tom mišlju, čak i suočeni s potpuno besmislenim i slučajnim nesrećama, katastrofama i smrtima. Ljudi koji nisu religiozni to uzimaju kao dokaze da nema Boga ... Ljudi sude ima li ili nema Boga po onome što se događa na Zemlji. U svakom desetljeću pišu se knjige koje dokazuju da je postojanje Boga nemoguće, obzirom na činjenicu da je tako mnogo zla u životu i tako mnogo okrutnosti i štete u prirodi, a većina ljudi u privatnosti svojih vlastitih misli dolazi do istog zaključka. Obzirom na to, i argumentirajući sa stanovišta vidljivog svijeta, je li moguće vjerovati da Bog – kao vrhunski princip najvišeg Dobra – postoji?... Ako dokaze o postojanju ili nepostojanju Boga uvijek tražimo u vidljivom svijetu, time nećemo dobiti ništa. Prema tome, izvlačiti zaključke o Bogu prema onome što se događa na Zemlji znači krenuti s potpuno krivog stanovišta. Ljudi stalno kreću s te pogrešne razine ... Oni vidljivi vanjski svijet smatraju prvom pozornicom božanske osvete i u događajima vide Božju ruku koja kažnjava ili nagrađuje ljudska bića prema njihovom ponašanju. Ljudi vide Boga kao pravo ili pravdu na Zemlji. Vide Božju ruku u ratu i vjeruju da je Bog na njihovoj strani, te kako će pobjeda značiti da je Božja volja ispunjena. To je vanjska, na osjetilima osnovana ideja o religiji, koju je Krist ukorio. On je rekao da svi ljude trpe istu sudbinu dok se ne pokaju, ali što znači 'pokajati se'?
Riječ koja se kroz cijeli Novi zavjet prevodi kao 'pokajanje' na grčkom jeziku je 'metanoia', što označava preobražaj svijesti. Grčki član 'meta' nalazi se u nekim riječima koje se koriste prilično uobičajeno, npr. metafora, metafizika, metamorfoza. Uzmimo metaforu; ona znači preneseno značenje. Govoriti metaforički znači govoriti mimo doslovnih riječi, prelaziti preko ili iznad, i tako prenijeti značenje onoga što je rečeno onkraj izgovorenih riječi. Metafizika se odnosi na proučavanje onoga što je izvan isključivo vidljive fizičke znanosti, primjerice proučavanje prirode Bića, ili teorije znanja, ili činjenice svijesti. Metamorfoza se koristi za opis transformacije oblika u životu insekata, transformaciju iz gusjenice u leptira – prijelaz ili transformaciju jedne strukture u potpuno novu strukturu, u nešto onostrano. Prema tome, član 'meta' ukazuje na prijelaz, ili transformaciju, ili onostranost. Drugi dio riječi koja se prevodi kao pokajanje – noia – izvedena je od grčke riječi 'nous', što znači um/svijest. Riječ metanoia u njenom suštinskom značenju označava transformaciju svijesti."
