... na svojim predavanjima, u tekstovima i radio emisijama, obja­šnjavao sam javnosti da sam se u početku opirao pokretu "New Age" ... taj stav počeo se mijenjati nakon što sam otkrio prošle živote ...28

I na koncu, sve ovo nije napisano da vas uvjeri kako je Michael Newton manipulator i dezinformator, niti kako može postojati sumnja da ima nakačen entitet koji kroz njega radi. Niti da se to "znanje" koje je sakupio putem rada s tisućama ljudi, poput virusa širi među svima koji sada hrle istražiti svoje događaje na mjestu s kojeg su krenuli u novi život, niti da je upitno s kojim motivima to ljudi rade, niti da li na taj način ulaze u sferu pitanja je li to dobro baš za svakoga od njih.

Sve to možemo zanemariti, možemo se samo vratiti na početak, kada i zašto netko posegne za pomoći koju mu na koncu pruži regre­so­tera­peut?

Evo primjera iz knjige Sjećanje na život poslije života, radi čega su klijenti čije su seanse opisane u pričama, uopće zatražili savjet/ po­moć regresoterape­uta:

• hoću li i kada sresti svoju srodnu dušu? (osim toga hoće li je sre­sti ova je žena taj odgovor trebala i da se zna odlučiti između muža i ljubavnika!, str. 21)
• želim upoznati svog duhovnog vodiča, učitelja te skupine duša! (str. 53)
• stupanje u kontakt s preminulim! (ovo zasigurno nije temelj re­gre­sotera­pije!, str. 61)
• navodi se priča koja ne potiče od nekoga tko je upoznat s radom Newto­na, već ništa o njemu nije znao. Ova je priča "dokaz" (ba­rem je tako na­vedeno u uvodu priče) o istinitosti ŽIŽ-a kojeg prezentiraju diplomci ovog instituta. (str. 69)
• niska razina energije – nakon terapije – nije se povećala, ali je klijent to prihvatio s ljubavlju! (str. 83)
• u ovoj priči klijentica dolazi zbog bolova, na koncu saznajemo da je upoznala muškarca, ali ne i dali još uvijek ima bolove! (str. 130)
• priča o ženi koja ima "misiju" pomaganja ovoj planeti, okolišu. (str. 151)
• žena koja se emocionalno slomila jer su se unutar obitelji do­go­dila dva samoubojstva! (str. 159)
• čovjek iz ove priče došao je baš zbog toga što je upoznat s radom Newto­na, nakon terapije koja je započela iz čiste znatiželje – shvatio je da je njegova svrha: "Vjerujem da sam ovdje kako bih radio na evoluiranju globalne svijesti, što zaista zvuči vrlo važno ... ali nismo li svi ionako ov­dje zato? Zvuči i vrlo obično." (str. 167)
• tužna majka je putem terapije posjetila mrtvog sina (str. 175)
• u ovoj priči žena saznaje kako je njezino poslanje da meditira, i iscjeljuje ljude oko sebe (str. 187)
• i klijent iz ove priče će u buduće iscjeljivati oko sebe, a planira i napisati filmski scenarij o ovoj metodi regresije u život poslije ži­vo­ta! (str. 207)
• još jedan novi vidovnjak i iscjelitelj! (str. 257)

I da ne navodim dalje, u ovo malo primjera neki od ovih ljudi do­šli su do regresoterapeuta na način da su u biti motiv za to pronašli u želji da posjete babu gataru, ne bi li saznali što će se dogoditi u budu­ćno­sti, a naravno čineći to putem prošlosti.

Ovakav način prijema klijenata, govori o još jednom nepisanom pravilu koje poštuje ozbiljan regresoterapeut, a to pravilo glasi: bez ozbiljnog simptoma ljude se ne bi trebalo voditi u turističke obilaske povratka u prošle živote ili na mjesto života između života.

Znatiželja ne može biti motiv, jer takav motiv je u potpunosti ne­opravdan razlog za nešto toliko ozbiljno kao što je regresija i istra­ži­vanje duše. Između ostalog svi ovi razlozi u potpunoj su suprotnosti svega što nam Newton nudi kao postojanje naše duše. Ako smo ovdje da bi učili – smijemo li zavirivati u budućnost na ovaj način? Jesmo li onda naučili ili smo malo varali?

Ovako to čineći, sve je svedeno na razinu na koju je danas svedena i sama hip­noza – općenito – čineći od nje nešto šarlatansko, cirkusko i opasno. Pitanje je sada kome je stalo do toga da se stvari ovako pre­zen­tiraju?

Naravno, možda je i to dio plana, jer svaki drugi klijent koji prođe newtonovsku regresoterapiju postane iscjelitelj, kako ljudi (rad s bolesnima, rad u hospiciju s umirućima) tako i okoliša, pa i cijele planete. Ispada da je to dio ove ekskluzivne terapije, dođete s pro­ble­mom, a nakon terapije postajete iscjelitelj. Vrlo zgodno, ali gledajući iz drugog ugla možda ne postajete "osoba s misijom" već samo jedan od mogućih prijenosnika Newtonovog virusa.

Da li Newtonovi učenici/studenti imaju odgovornost kao regre­so­te­rapeuti, koju on po svemu iznesenom nema? Sudeći prema navedenim slučajevima, gdje pristaju postavljati pitanja poput onih u gore navedenim primjerima, baš i ne.