Teratom - sasvim prirodna nakaznost?

Teratom (lat. teratoma) vrlo je poseban tumor, na što upućuje i njegov naziv koji doslovno znači “tumor-čudovište” (Sima i sur., 2008., 251).Sima, M., Kumar, B. S., Gourisankar, K. i Charan, B. S. (2008.),Ovarian mature cystic teratoma containing a structure resembling a miniature human body (Homunculus). U: J Obstet Gynecol India, 58(3):251-253 Ipak, neki ga autori žele prikazati kao “sasvim prirodan tumor koji se razvija iz jajne ili spermatozoidne stanice” (Thompson, 2005.).Thompson, C. (2005.), How to Farm Stem Cells Without Losing Your Soul, http://www.wired.com/wired/archive/13.06/stemcells.html, viđeno: 29.07.2013.U posebnim slučajevima može se razviti u homunkulusa (tzv. fetiformni teratom) i sadržavati najrazličitija tkiva i organe uključujući kosu, zube, kosti, oči, ruke itd. Pokazuje li ovakav krajnji rezultat genske i stanične manipulacije u dovoljnoj mjeri što možemo očekivati kad se ljudsko i općenito živo biće doživljava isključivo mehanicistički vjerujući da se unutar granica fizičkog tijela mora nalaziti sve što ga čini živim i zdravim?

Slika 27: Teratom pronađen u plućima (© The Royal College of Surgeons of England, objavljeno s dopuštenjem)

Ovdje valja spomenuti da homunkulus nije onaj filozofski (5. poglavlje), već predstavlja strukturu koja nalikuje minijaturnom ljudskom tijelu stvorenom bez trudnoće (Lee i sur., 2003., 905).Lee, Y. H., Kim, S. G., Choi, S. H., Kim, I. S. i Kim, S. H., (2003.) Ovarian Mature Cystic Teratoma Containing Homunculus : A Case Report. U: J Korean Med Sci, 18:905-907 Yong H. Lee i sur. (2003., 907)Lee, Y. H., Kim, S. G., Choi, S. H., Kim, I. S. i Kim, S. H., (2003.) Ovarian Mature Cystic Teratoma Containing Homunculus : A Case Report. U: J Korean Med Sci, 18:905-907 u opisu slučaja na koji su naišli u kliničkoj praksi vjeruju da je najvjerojatniji uzrok njegova stvaranja odvajanje embrionalnih stanica od normalnog razvojnog slijeda koji dovodi do oblikovanja različitih vrsta tkiva fetusa. Osim pitanja što omogućuje da razvojni slijed bude normalan, u takvim se slučajevima postavlja još jedno pitanje: kako je došlo do stvaranja fetusa ako žena nije zatrudnjela? Trebamo li možda na neke trudnoće početi gledati kao na genetske poremećaje?

Detalj koji kod teratoma privlači pažnju jest velika učestalost potpuno razvijenih vlasi kose i zubi! Zasad nisam pronašao nikakvu teoriju o tome zašto bi teratom požurio razviti ovakve napredne strukture. Njihov razvoj može biti potpun što se može vidjeti na šokantnim slikama dostupnim na internetu. Na njima su mogu vidjeti potpuno formirani zub(i) koji nastanjuju bezličnu masu različitog tkiva. Primjer teratoma u plućnom tkivu (!) može se vidjeti na slici 27. pri čemu slovo H označava uzorke kose, a slovo T zub (Smith, 1967., 415).Smith, C. J. (1967.), A teratoma of the lung containing teeth. U: Ann R Coll Surg Engl., 41(5):413-423

Uri Ben-David i Nissim Benvenisty (2011., 270)Ben-David, U. i Benvenisty, N. (2011.), The tumorigenicity of human embryonic and induced pluripotent stem cells. U: Nature Reviews, 11(268-277) ukazuju na značajnu razliku ovako genetski modificiranih običnih stanica (engl. induced pluripotent stem cells ili iPSC) i njihov veći stupanj tumorigeničnosti30 od embrionalnih zbog čega se ni na koji način ne mogu upotrijebiti u kliničkoj praksi. Ono što izgleda pomalo apsurdno jest da se u dokazivanju postignute pluripotentnosti “zlatnim standardom” i dalje smatraju testovi stvaranja teratoma (engl. teratoma assays). Naime, razvoj takve čudovišne nakupine što različitijeg tkiva (čija nevidljiva sfera nije predmet znanstvenih istraživanja) smatra se uspjehom jer pokazuje da je došlo do diferencijacije, ali i da transplantat nije odbačen zbog imunogeneze koja predstavlja primarni i tvrdokorni problem ovakvih manipulacija (Fairchild, 2010., 874).Fairchild, P. J. (2010.), The challenge of immunogenicity in the quest for induced pluripotency. U: Nature Reviews Immunology, 10:868-875, doi:10.1038/nri2878

Sada još samo treba ispitati na koji način se takvo čudovište može kultivirati ili na vrijeme obuzdati. Ponuđene su različite metode: od ubacivanja zaštitnog (samoubilačkog) gena koji bi trebao ubiti stanice transplantata ako dođe do neželjenog razvoja, do toga da se razvijeno tkivo prije transplantacije pročisti od pluripotentnih stanica od kojih je nastalo. Već spomenuti nobelovac Yamanaka problem imunogeneze želi umanjiti pozivanjem na istraživanja koja pokazuju da su za nju odgovorne greške/mutacije u somatskim stanicama koje su inducirane u pluripotentne (Yamanaka, 2012., 681).Yamanaka, S. (2012.), Induced Pluripotent Stem Cells: Past, Present, and Future. U: Cell Stem Cell, 10:678-684 Peter Fairchild otvoreno govori da se pitanja potencijalne imunogeneze nalaze u sjeni trke za rješenjem koje bi klinički bilo prihvatljivo, pa se stvorio dojam da je to pitanje riješeno (Fairchild, 2010., 868).Fairchild, P. J. (2010.), The challenge of immunogenicity in the quest for induced pluripotency. U: Nature Reviews Immunology, 10:868-875, doi:10.1038/nri2878

Budući da su ulozi enormni, kao i nadanja o još većim profitima, neki su već iz trke ispali zbog otkrivenih prevara (npr. Woo Suk Hwang). Treba vidjeti i kako će završiti uspjeh “dvolaboratorij­skog” Shoukhrata Mitalipova čiji je tim objavio da je SCNT31 metodom uspio klonirati ljudsku matičnu stanicu (Cyranoski, 2013.),Cyranoski, D. (2013.), Human stem cells created by cloning. U: Nature, 497:295-295 što je ubrzo postalo predmetom istrage zbog nedosljednosti u objavljenim slikama uzoraka (Cyranoski i Hayden, 2013.)Cyranoski, D. i Hayden, E. C. (2013.), Stem-cell cloner acknowledges errors in groudbreaking paper, 23.05.2013., http://www.nature.com/news/stem-cell-cloner-acknowledges-errors-in-groundbreaking-paper-1.13060, viđeno: 21.07.2013. što je svojevremeno razotkrilo i spomenutog Hwanga.

U tekstovima iz ovog područja koji su mi bili na raspolaganju, do sada nisam ni na jednom mjestu uspio naići na pitanje zašto se prilikom testiranja pluripotentnosti na tzv. SCID miševima32 opetovano razvija teratom. Zašto se na mjestu transplantata ne počne razvijati novi funkcionalni organizam bez obzira na monstruoznost takve ideje? Zanimljivo je da se razvoj teratoma smatra normalnim (i poželjnim) i u slučaju transplantacije embrionalnih matičnih stanica kod miša kojem je DNK usklađen s transplantiranim stanicama (npr. Apostolou i Hochedlinger, 2011., 165).Apostolou, E. i Hochedlinger, K. (2011.), iPS cells under attack. U: Nature, 474:165-166 Je li ovo još jedan primjer spomenutog misterija karcinogeneze, odnosno može li se reći da nepoznavanje šire slike zbog držanja za materijalističku ogradu predstavlja zajednički nazivnik za nerazumijevanje tumorogeneze i embriogeneze? Njihov je krajnji rezultat jednak – rast i diferenciranje tkiva neke je navelo na ideju da matične stanice ili neke njima slične (recimo tzv. VSEL stanice33) koje postoje u odraslom organizmu smatraju odgovornima za nastanak određenih tumora (Ozolek i Castro, 2011., 256).Ozolek, J. A. i Castro, C. A. (2011.), Teratomas Derived from Embryonic Stem Cells as Models for Embryonic Development, Disease, and Tumorigenesis. U: M. Kallos (ur.), Embryonic Stem Cells - Basic Biology to Bioengineering, InTech, dostupno na: http://www.intechopen.com/books/embryonic-stem-cells-basic-biology-to-bioengineering/teratomas-derivedfrom-embryonic-stem-cells-as-models-for-embryonic-development-disease-and-tumorige

Ignoriranje šire slike ostavlja dovoljno prostora za arogantno korištenje brutalne sile pri razračunavanju s nepoželjnim “podivljalim” tumorima i karcinomima, kao i u prisiljavanju embrionalnih i somatskih stanica da se razvijaju na poželjni način. Tako se na genetski materijal gleda kao na građevinski – blokove koje samo treba dobro posložiti ne vodeći računa o tome koja pamet i s kojeg mjesta regulira njihovo slaganje u normalne ili monstruozne strukture.

* * *

Usporedimo li ozbiljnu mogućnost razvoja tumora kod genske manipulacije za potrebe kloniranja, postavlja se pitanje što je npr. s genski modificiranom hranom (GMO)? Propaganda prehrambene industrije želi nas uvjeriti da je Frankenstein hrana, dobivena brutalnom silom, potpuno sigurna i zdrava s obzirom na to da vrhunski znanstveni Umovi “sve drže pod kontrolom” i znaju što rade. Ako uzmemo u obzir da bi Astral mogao biti zadužen za informiranje fizičkog tijela o tome kako će se razvijati, onda bismo mogli reći da unos degenerične hrane ne bi trebao smetati jer će informacija o pravilnom rastu i dalje dolaziti iz našeg Astrala. Da, ali ako unos takve hrane ima “kancerogeni” učinak na DNK, postavlja se pitanje hoće li to dovesti do smetnji (kvaru na antenskom sustavu) u razmjeni informacija s Astralnim tijelom, ali i među stanicama i eventualno dovesti do razvoja tumora?