|
/4/ |
|
|
Denis |
[...] Imaš sliku s puno Ameba? Dobro. Hajdemo vidjeti što će se dogoditi u slučaju kad ta osoba dođe u neku situaciju u kojoj treba nešto odlučiti, recimo, došla je u dućan i treba nešto kupiti. |
|
Nataša |
Tu je neodlučnost puno veća... jer konekcija ide iz jedne [Amebe] prema nekom polju... Pločici [Uma], osoba donese odluku, ali to zatitra i sve ostale [Amebe] jer su one međusobno u kontaktu8, potakne neku drugu koja je bila nevezana na to [da treba odlučiti što kupiti]... ona kreće prema svom polju [Pločici] i sad ona nešto odlučuje ili želi i onda ustvari tu nema usuglašavanja. Odluku donese jedna, a sve ostale koje imaju primjedbu... te primjedbe se počnu vrtjeti u svijesti kao nešto: “Zašto sam kupila ovu vrstu čaja?” “Mogla sam probati onu...”, “A da sam sad ovu...”, “A ova je bila skuplja...” i tako to onda ide. To je sistem. |
|
Denis |
Zašto je jedna odlučila? Odnosno s čime je to povezano, je li baš moment odluke vezan uz potrebu da se odgovori na situaciju ili što? |
|
Nataša |
Da, ona [koja] se najbolje snalazi... “izleti” ona koja je najbolja u toj ulozi u smislu da je tamo [u takvoj situaciji] najviše “doma”, recimo. Ona pokazuje najveći interes za kupovinu, a u drugoj situaciji za neku raspravu ili za gledanje [filma] itd. |
|
Denis |
Znači li to da nakon donesene odluke o kupnji, kupnja interno nije završila ili ipak je? |
|
Nataša |
Interna rasprava još nije završila. |
|
Denis |
I što onda? |
|
Nataša |
Ona će se nastaviti... do sljedeće rasprave, dok se nešto drugo ne dogodi. To je ono što se neprekidno u mislima vrti pa se... lovi, pa se vrti, vrti, vrti... pa pogleda s 5 aspekata, 6, 7... 25 i tako do sljedeće prilike. ... To manje izgleda kao stav ili čvrsta odluka: znam razlog kad nešto odlučim ili odaberem, znam da nije najbolje... ali to je bio trenutak u kojem je upravo to za nešto trebalo... napraviti ili kupiti, bilo što, ponašati se nekako... to je došlo iz mene [Bića/duše]. Ovdje je nekakva nesigurnost, moglo se ovako, a kako bi... i tako nekako osjećam kako vibriraju da svaka ima svoju primjedbu i misao. |
|
Denis |
Jel’ bi se onda moglo reći za takvu osobu da na van izgleda da nema samopouzdanja? Kako bismo to uopće mogli opisati? |
|
Nataša |
Da, pitanje je hoće li to izaći van ili će ostati u osobi. Možemo li mi to vidjeti ili ne, ja to ne znam, ali osoba sigurno neće imati samopouzdanja jer neće biti sigurna, što nije ni čudno s obzirom da ja tu ne vidim kakva je... ja ne vidim kolika je zapravo konekcija između pravog bića i Ameba, koliko su one..., osim što su sastavni dio cijelog tog sistema, koliko su prožete težnjom Bića da baš tako napravi. Sigurno bi [Biće] drugačije i čišće napravilo bez te Amebe. ... To je kao da, recimo, Biće u jednom trenutku odluči da će u nekoj situaciji lagati, ali zna zašto laže i to nije ni dobro ni loše, nego odluči da neće reći istinu, a ovo s Amebama izgleda kao da kaže, a u stvari ne zna zašto to kaže. |
Što se može reći o situacijama koje se, uvjetno govoreći, nazivaju nepredvidivima? One su to samo uvjetno jer ih različite osobe mogu različito doživjeti, a nekima bi mogle biti traumatske u pravom smislu te riječi. Evo koji bi mogao biti razlog tome:
|
/vi/ |
|
|
Nataša |
[...] Oni se nalaze u trećem [tijelu, Astralnom] ispod Uma. Mogu se grupirati, mogu međusobno komunicirati, ali tek u trenutku kada čovjek spozna da ih ima. U slučajevima kada oni rade po sistemu prekidača uključi-isključi iz jednog u drugi... onda je to vrlo teško, mora se opet dogoditi situacija, traumatična, njihovog susreta da bi došlo do njihove međusobne komunikacije. Jednostavno kao kad dođe do kratkog spoja. |
|
Denis |
Je li je to trenutak u kojem ih je više od jednog, znači, nekoliko njih htjelo... |
|
Nataša |
...u isto vrijeme napraviti nešto, dakle našli su se u situaciji u kojoj bi mogli... |
|
Denis |
Pozvati više njih na “pozornicu”? [svijesti] |
|
Nataša |
Da, inače se pozivaju na pozornicu s obzirom na situaciju. Kada je trauma[tično], nitko nikoga ne poziva, svi izlijeću... i onda se iz sekunde u sekundu mijenja misao, izraz lica, reakcija. |
Postojanje Ameba, čini se, suštinski gledajući nije poželjno stanje o čemu govori i sljedeći isječak:
|
/3/ |
|
|
Denis |
Pogledaj postoji li uopće u tom primjeru [osobe na kojoj su viđene Amebe] Biće, u onom smislu u kojem postoji kod tebe. |
|
Nataša |
Postoji, samo što je zatrpano... njega kao da nitko ništa ne pita. Ne može uopće doći do izražaja. Ne znam koja je svrha, ali meni se to ne sviđa, ja ne bih tako. |
|
Denis |
Reci mi, tih Ameba u tom primjeru ima na desetine, stotine ili samo nekoliko? |
|
Nataša |
Ima ih na desetine u ovom primjeru. Ne znam, u šaci je jedna, pa ih već u podlaktici ima 3-4. [...] Ovo je primjer u kojem Biće pati. |
Na osnovi dobivenih karakteristika Ameba i toga da su npr. simptomi njihovog postojanja uvjetovana ponašanja, smatram da neću puno pogriješiti ako pretpostavim da je riječ o pojavi koju je Jung nazvao kompleksi i čiju je samostalnost/autonomnost i odvojenost od Uma opisao na sljedeći način:
“Oni su psihički entiteti koji su izvan kontrole svjesnog uma. Odvojili su se od svjesnosti i vode zaseban život u tamnoj sferi nesvjesnog, pri čemu su stalno spremni ometati ili podržavati svjesne radnje.” (Jung, 1976., 528 §923, moj prijevod)
Jung, C. G. (1976.), The Collected Works Vol. 6 – Psychological Types, Bollingen Series, Princeton University Press
“They are psychic entities which are outside the control of the conscious mind. They have been split off from consciousness and lead a separate existence in the dark realm of the unconscious, being at all times ready to hinder or reinforce the conscious functioning.”
Slika 24: Jungov kompleks
| 8 | ^Pod kontaktom se ovdje misli na to da su u istom prostoru, pa pobuda jedne Amebe dovodi do titranja okolnog prostora što će preostale osjetiti. To još uvijek ne znači da one komuniciraju međusobno, iako bi to mogle i što se izgleda događa u posebnim situacijama, npr. u traumatskim koje će biti navedene u nastavku. |
