Kad je riječ o novom vrijedi spomenuti i skepticizam. Onoliko koliko bi trebao označavati sumnju, skepticizam bi trebao označavati i otvorenost prema svim opcijama, uključujući i one nove. Iz nekog razloga, skepticizam se olako pretvori u “previše sumnje, premalo otvorenosti” ili drugu krajnost “premalo sumnje, previše otvorenosti”. Te krajnosti dobro opisuju razloge pojavljivanja spomenutih nepoželjnih učinaka. Jedni znaju koristiti svoju sumnju kao prvi red (zid) obrane od svega neuobičajenog i drugačijeg koje bi moglo zaprijetiti urušavanjem udobnosti onoga što smatraju da je stvarno i jedino moguće – “dogovorne”, lako provjerljive stvarnosti. U drugoj krajnosti, postoje oni koji očajnički traže izlaz iz “dogovorne stvarnosti”, pa se olako “lijepe” za najrazličitija učenja i poglede samo zato što im se čine nova i drugačija, a koja ne samo da mogu uključivati, već je i poželjno da uključuju (materijalistički mjereći) teško provjerljive stvari.

Tijekom istraživanja pokušao sam ostati koliko god je to bilo moguće skeptično otvoren za sve mogućnosti. Prepoznavanje postavljenih ograda dovodilo je ponekad do emocionalnih reakcija i pitanja: “zar i ovdje?” ili “čemu i do kad tako?”, pa bi se iz tog razloga na nekim mjestima u tekstu mogla iščitati moja frustriranost prilikom predstavljanja određenih znanstvenih pristupa i dostignuća. Osim toga, pokušao sam održati skeptičnu poziciju nudeći nešto, a da ništa ne tvrdim. S druge strane, ono što u tekstu nalikuje na tvrdnje samo su nespretno iskazana vlastita mišljenja.

Ako vas napisano uznemiri ili nasmije, očara ili naljuti, prisjetite se prethodne napomene.

 

 

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .