Uvjerenje da hipnoza ne postoji dovodi do uvjerenja da niti ne možemo biti “hipnotizirani”. Ali i sam pojam “hipnotiziranost” zahtijeva objašnjenje jer se pojavljuje u različitim kontekstima – kao stanje i kao posljedica stanja. U potonjem slučaju riječ je o odlučivanju i ponašanju pod utjecajem neke sugestije koja se uspješno implementirala u našoj svjesnosti. Koristim ovdje izraz svjesnost kao izraz sveukupnosti nečije svjesnosti što onda uključuje i tzv. nesvjesno do kojeg je upravo moguće doći promjenom stanja svijesti. Na koji se način sugestije pohranjuju i dalje je misterij, ali čini se da one koje su završile u tzv. nesvjesnom imaju snažan utjecaj na naše daljnje djelovanje i s pravom se mogu nazvati programima kojih često nismo svjesni (o ovome će još biti riječi u 8. poglavlju).
Iskoristimo li hipnotiziranost kao sinonim za našu programiranost mogli bismo ustvrditi da je čovječanstvo danas postalo vrlo hipnotizirano. Razlog treba tražiti između ostalog u postignutom tehnološkom napretku, osobito na polju informacijskih i komunikacijskih tehnologija, koji je omogućio da ponude naših hipnotizera/ programera postanu dostupne bilo gdje i bilo kada. Koliko su takve ponude za nas zaista privlačne i “životno važne” zahtijevalo bi posebnu analizu jer je sve teže razlučiti koliko su takve privlačnosti i važnosti stvorene upravo prethodnim programiranjem! U međuvremenu se dobrovoljno ili dobrano programirani prepuštamo hipnotizerima čija se propagandna mašinerija u svojim porukama izruguje hipnozi stavljajući je u cirkuski kontekst, a s druge strane sasvim otvoreno koristi programiranje u promijenjenom stanju svijesti, tj. očekivanja novih profita temelji na hipnotičkom učinku15.
Sadržaji nesvjesnog?
Sada bih mogao reći nešto i o tome zašto smatram da je naš dvojac u najboljem slučaju samo gruba aproksimacija onog što smatram prosvijetljenim bićem. Može se pretpostaviti da je Natašina svijest za vrijeme razgovora bila pomaknuta negdje u područje tzv. nesvjesnog. To je područje vrlo široko i u njemu je moguće pronaći druge “svjesnosti” ili sadržaje (vidi 6. poglavlje) od kojih su neki mogli utjecati na dobivene informacije ili se ponuditi kao odgovor na postavljeno pitanje. U ovakvoj kombinaciji ne bi trebalo zanemariti ni moje podsvjesne sadržaje koji su na neki način mogli utjecati na tijek razgovora (npr. prekidanje onoga što Nataša upravo govori i postavljanje pitanja koje bi nas moglo odvući s glavne teme).
Kad bi to bio slučaj, moglo bi se reći da je sve izrečeno uglavnom osobnog porijekla, bilo da je riječ o neosviještenim sadržajima ili o informacijama s kojima smo se već jednom susreli, zaboravili ih i sada su se ponovno pojavile u svijesti (tzv. kriptomnezija). Unatoč tome, ovo i dalje predstavlja zanimljiv primjer svega onog što je moguće pronaći u nečijem nesvjesnom. Ovdje se postavlja pitanje kako su se pojavili odgovori na ona pitanja za koja nisam niti slutio da bi ih mogao postaviti, s obzirom na to da su proizašla iz proučavanja meni do tada potpuno nepoznatih psihičkih pojava. Nataša, ne samo da nije bila upoznata s tom građom, nego je imala i problema u prenošenju viđenja, pa su joj nedostajali odgovarajući izrazi za njihovo opisivanje. Je li Nataša samo dobra u fantaziranju i izmišljanju priča (tzv. konfabulaciji)? Ni to nije isključeno, iako smatram da su takve pojave obrnuto proporcionalne postignutom stupnju promijenjenog stanja svijesti, a njezino je stanje svijesti bilo provjereno somnambulističko16.
Ako je i došlo do prijenosa mojih nesvjesnih sadržaja, i u tom je slučaju zanimljivo s koliko detalja su ponekad opisane određene pojave s kojima sam bio upoznat, ali i one s kojima sam se prvi put susreo. Osobno me uvijek iznova razveselilo kad bi iznijela podatke koji su bili upravo suprotni mojim trenutnim vjerovanjima i pretpostavkama (ono što bih upravo prema definiciji subjektivne validacije trebao odbaciti?).
15 | ^“Bezazlen” primjer kako to danas izgleda može se vidjeti za vrijeme nogometne utakmice kad se u trenutku postizanja zgoditka na “aktivnim” reklamnim panoima koji okružuju igralište trenutno i preko reda pojavljuje poruka oglašivača koji je spreman platiti najviše. Emocionalnost je u tom trenutku na vrhuncu pa se može očekivati da će ona promijeniti stanje svijesti gledateljstva što predstavlja emocionalni ili afektivni premosnik (engl. affective bridge), jednu od metoda tzv. nehipnotičkih indukcija. |
16 | ^Korištena Elmanova hipnotička indukcija u sebi sadrži vrlo praktične testove postignute promjene stanja svijesti (Elman, 1964./1984., 99 Elman, D. (1964./1984.), Hypnotherapy, Glendale CA, Westwood Publishing Company ili James, 2000., 162, 163).James, T. (2000.), Hypnosis – A comprehensive Guide, Bethel CT, Crown House |