Home U potrazi za dušom 9. Dualizam svjesno-nesvjesno
Dualizam svjesno-nesvjesno
Autor: Denis
Utorak, 09.12.2014. 12:30
Ažurirano: Ponedjeljak, 25.01.2016. 22:51

Sekularni ili “najbolji” humanizam

Sekularni humanizam jedan je od vrlo sofisticiranih programa koji vješto žonglira sa suštinskim ljudskim osobinama i vrijednostima. Apostoli (ili možda ipak prije zeloti) sekularnog humanizma vole isticati kako bi ga valjalo pisati velikim početnim slovom (u skladu s H logotipom). Time bi istaknuli njegovu pravovjernost u usporedbi s drugim humanizmima, prvenstveno njegovim glavnim protivnikom, religioznim humanizmom. U trećem po redu manifestu tog humanizma (American Humanist Association, 2003.)American Humanist Association (2003.), Humanism and Its Aspirations – Humanist Manifesto III, a successor to the Humanist Manifesto of 1933, Washington DC, www.AmericanHumanist.org, viđeno: 07. 06. 2014. odmah se u prvoj rečenici može pronaći jasno postavljena materijalistička ograda koja negira sve što zagovaratelji materijalizma etiketiraju ‘natprirodnim’. Ovaj svjetonazor u potpunosti je usklađen s interesima vladajuće znanosti i tako nastavlja promicati scijentizam smatrajući da je (vladajuća) znanost najbolje sredstvo za rješavanje problema i stvaranje korisnih tehnologija. Transhumanizam (H+), koji se nudi kao prirodni i evolucijski nasljednik takvog humanizma, trebao bi nas poučiti kako iskoristiti neke “korisne” tehnologije i osigurati “održivi razvoj” dehumanizacije koja je u tijeku. Jedna od obmana sekularnog humanizma snažnog anestetičkog učinka jest da s religijskim humanizmom dijeli iste temelje (Edwords, 2008.)Edwords, F. (2008.), What is Humanism, http://americanhumanist.org/Humanism/What_is_Humanism, Viđeno: 07. 06. 2014.. U analizu sekularnog humanizma ne treba uključivati niti poslovicu da je vrag u detaljima jer već sam slogan Američke humanističke asocijacije, Good without God (Dobro bez Boga) ukazuje o kakvom je pokretu riječ – onom koji prije svega negira Boga (u suprotnom bi slogan mogao biti lišen antagonizma i glasiti: ‘Dobri s Prirodom’, ‘Dobro sa znanošću i razumom’ itd.). Ovaj humanizam voli podsjećati, tj. zastrašivati ratnim strahotama kao posljedicama religijskog fundamentalizma. To vjerojatno vrijedi i za dva svjetska rata i mnoge ratne sukobe u kojima je SAD u ulozi svjetskog policajca branio svoju religiju (dolar i demokraciju?), počevši recimo od Filipinsko-američkog rata10 (kada su Filipini bili španjolski) početkom 20. stoljeća nadalje.

Fred Edwords (2008.)Edwords, F. (2008.), What is Humanism, http://americanhumanist.org/Humanism/What_is_Humanism, Viđeno: 07. 06. 2014. kaže da “humanisti, umjesto da se zadovoljavaju unaprijed pripremljenim odgovorima na velika životna pitanja, uživaju u beskonačnoj potrazi i slobodi otkrivanja koju ono sa sobom nosi”. Potpuno je u pravu – takav humanist ima svu slobodu otkrivanja dok god se ono odvija unutar ograde nametnute znanosti. Opijen takvom slobodom Edwords u istom tekstu odlučno odbacuje i sve ono do čega se može doći u promijenjenom stanju svijesti! Moje je pitanje: čija su to stanja svijesti? Ne-čovjeka? Životinje u nama? Može li se bilo koje pitanje svijesti čovjeka proglasiti nevažnim u usporedbi s “pravim” velikim životnim pitanjima ili samo potvrđuje koliko bez-svjesni biheviorizam die hard (teško umire)? Edwords kao da zaboravlja da znanstvena aktivnost ne prestaje uživanjem slobode proučavanja. Znanstveno svećenstvo odavna se smatra pozvanim da nam objavljuje znanstvene zakone (u ime prirode) koji onda po sili zakona o sekularnom društvu bivaju utkani u nove zakone i nova ograničenja koja bi društvo trebala učiniti manje depresivnim, besciljnim, nesigurnim, ratobornim, opasnim, gladim, ludim, bolesnim itd. Na sličan je način, s humanističke točke gledanja, u mračnom dobu religijskog društva njihovo svećenstvo bilo pozvano objavljivati nam Božje zakone (u ime Boga). Jedna je stvar sigurna: vrh piramide nastavlja si uzimati slobodu oduzimanja slobode podređenima, a sve u ime te iste slobode. Budući da pobjednici ne prestaju pisati povijest, nezaobilazan je faktor njihove propagande zastrašivanje negativnim posljedicama odbacivanja njihovih programa. Danas se to zastrašivanje svodi na tvrdnje o tomu kako bi povratak unazad bio pogibeljan za materijalistička postignuća, baš kao što se u ono doba govorilo o pogibelji duševnosti zbog poganske raskalašenosti. Sekularni humanizam je u stvari samo nova religija (čiji predstavnici zaista vjeruju u bezgraničnost slobode okvira ‘prirode i društva’), a potvrdu toga možemo pronaći upravo u propagandi koja nas podsjeća da tu nije riječ o religiji.

 

Vratimo se na iznenađenog autopilota koji u promijenjenom stanju svijesti osobe nije bio jedini član psihičke množine s kojim se moglo razgovarati. Smatram da na njegovu iznenađenost i nevjericu ne treba reagirati razuvjeravanjem koje bi moglo imati učinak snažne sugestije s obzirom na to da se osoba tek treba u potpunosti vratiti u budnu, tj. ego-svijest. Zbog toga ga običavam suočiti s pitanjem kako to da su se pojavile baš takve, a ne neke druge “maštarije”? Kako je moguće da mu se pojavilo ono što nazivam astralni fragment i vratio ga u njegov trenutak smrti (gubitak fizičkog tijela), opisao mu kako se na njega nakačio i što je u međuvremenu radio (astralni fragment, a ne moja sugestija)? Kako to da se recimo nije pojavila maštarija o nekom princu na bijelom konju, velikoj luksuznoj jahti, automobilu, prekrasnim pejzažima i gradovima itd.?

Kada bih osobi, tada već u budnom stanju svijesti, napomenuo da nije ni prva ni posljednja koja se našla zatečena sadržajima svoje “izmišljotine”, autopilot bi gotovo uvijek postavio pitanje jesu li i druge osobe naišle na tako čudne stvari? Vjerujem da se to pitanje prvenstveno postavlja iz straha da osoba u tuđim očima ne ispadne luda, a ako je već i ispala luda da dozna postoji li netko luđi od nje. O poimanju čudnog i ludog još će biti govora u 10. poglavlju.

Pozovi svoju suštinu

Različite pojave11 koje su vladajućoj znanosti još uvijek neprihvatljive, a koje su po prvi puta otkrivene upravo istraživanjem u promijenjenom stanju svijesti bile su i ostale predmetom kritike i diskreditacije – argumenti su za to između ostaloga već spomenuta kriptomnezija (1. poglavlje) i ‘lažna sjećanja’ (6. poglavlje). Osim toga, zbog moći vanjske sugestije koja čini okosnicu hipnotičkog programiranja, takve pojave pokušavaju se u cijelosti diskreditirati prozivanjem pojedinih neodgovornih terapeuta koji su neprimjerenim sugestijama navodno doveli do pojave takvih “maštarija”.

Mnogi bi se mogli s pravom upitati zašto u svojoj bogatoj praksi nisu naišli na takve primjere. Rekao bih zbog toga što vjerojatno nisu ni pokušali (ili se nisu usudili ili im nije bilo ni “na kraj pameti”). Jasno je da ovo vrijedi za slučaj rada u promijenjenom stanju svijesti s obzirom na to da se u budnom stanju svijesti zaista može očekivati manje ili više bujna mašta čemu sam također imao prilike svjedočiti u slučajevima u kojima autopilot osobe nije uspješno zaobiđen.

Zašto oni koji su radili s klijentima u promijenjenom stanju svijesti, a to stanje nisu koristili za reprogramiranje (od prestanka pušenja do pokušaja povećanja grudi), nisu recimo mogli doći do sjećanja koja uopće ne pripadaju trenutnom životu, a što bi se dalo naslutiti po mjestu događanja, odjeći, itd.? Zato što osobu koja je regresijom već stigla u majčinu utrobu nisu pokušali uputiti da se vrati u još ranije razdoblje.

Pod uputom ne podrazumijevam sugestiju poput ove: “A sada se vrati u svoj prethodni život!”, već “Vrati se u još ranije razdoblje.” Sugestija o prošlom životu u takvim slučajevima mogla bi biti kontraproduktivna, kao i čvrsti stav o tomu da ništa ne postoji prije trenutka začeća – prvo bi moglo dovesti do fantaziranja, a drugo do zaustavljanja na započetom putu potrage za trenutkom nastanka problema.

Zašto neki terapeuti misle da sve pojave na koje naiđu u nečijoj psihi ujedno moraju pripadati toj osobi? Rekao bih zbog toga što nisu dalje ispitivali i pokušali doznati porijeklo određenih “stanovnika”. Zašto newagerski terapeuti kada se klijentu pojavi svijetlo biće s krilima odmah znaju da se može raditi isključivo o dobronamjernom anđeoskom biću? Prvenstveno zato što su ih postojeći programi o takvim bićima zaustavili u daljnjem propitkivanju i istraživanju (npr. otkrivanjem njegova odraza u ogledalu12) i razotkrivanju te česte maškarade! Zašto neki terapeuti pojavu mudrog starca, te “arhetipske figure”, odmah protumače duhovnim vodičem13 klijenta ili, u skladu s monoteističkim programima, Bogom “glavom i bradom”? Pa samo zato što su takvo predstavljanje tog milenijskoga varalice uzeli zdravo za gotovo ili bolje rečeno po diktatu još jednog vrlo uspješnog praiskonskog programiranja.

10 ^Procjenjuje se da je ovaj zaboravljeni ‘veličanstven mali rat’ (engl. a splendid little war) (Richman, 1998.)Richman, M. (2006.), A ‘Splendid Little War’ Built America’s Empire, 08. 04. 1998., The Washington Post, kako ga je tadašnji ambasador John Hay nazvao, koštao života najmanje 250 000 ljudi (Kramer, 2006., 157)Kramer, P. A. (2006.), The blood of government: race, empire, the United States, & the Philippines, The University of North Carolina Press, a nakon tog događaja uslijedila su četiri desetljeća američke okupacije Filipina.
11 ^Npr. ritualno zlostavljanje, sjećanja na neke druge (prošle?) živote, vanzemaljska manipulacija i nakačeni entiteti, ali i izražena psihička množina osoba koje pate od poremećaja višestruke osobnosti, a toj dijagnozi svakako bih dodao neke vrste shizofrenije i granični poremećaj osobnosti.
12 ^Ovdje je riječ o “psihičkom” ogledalu, jednostavnom i iznenađujuće korisnom alatu. Od osobe u promijenjenom stanju svijesti traži se da ga pronađe/stvori u svom psihičkom prostoru. Iako bi se moglo činiti da se na ovaj način sugestijom stvara artefakt, zanimljivo je da odraz onoga što ne pripada osobi nikada ne odgovara “originalu”. Tako recimo predivan anđeo kod nekoga može odražavati zastrašujuće likove iz horor filmova. Je li ovo na tragu “budalaština” o vampirima koji se u pričama mogu jednostavno otkriti zato što nemaju odraza u ogledalu? Da, na neki način. U obzir je korisno uzeti činjenicu da naši postojeći programi o vampirima ne dopuštaju da o takvim parazitima razmišljamo kao o nečemu nefizičkom. To je onda razumski argument da se sve skupa proglasi još jednom besmislicom na koju se moderan autopilot može samo nasmijati.
13 ^Situacija s psihičkim entitetima poznatim kao duhovim vodičima (engl. spirit guide) postaje krajnje ozbiljna zbog najezde newagerskih “spasitelja” i “učitelja”. Naime, oni ne samo da se ne zaustavljaju na naivnim tumačenjima tih figura koje se pojavljuju u meditacijama ili nekom drugom promijenjenom stanju svijesti, već aktivno ohrabruju svoje sljedbenike da pozovu i uspostave kontakt sa “svojim” vodičima. Poželjno je i da “vodiča” konzultiraju pri donošenju svake važne životne odluke. Vlastiti “duhovni vodič” autopilotu donosi višestruku korist i potkrepljuje egomaniju zato što se i na taj način izbjegava kontakt s Bićem/dušom. Dapače, neki su uvjereni da ti likovi predstavljaju njihovu dušu (ili anđela čuvara). Nadalje, njegova prisutnost smanjuje anksioznost zbog usamljenosti i osjećaja otuđenosti (“jadan ja”) te stvara emocije ponosa, veće vrijednosti i izabranosti. Budući da autopilot nije u stanju preuzeti odgovornost za svoja djelovanja, ona se tada može prebaciti na “vodiča”. Stvarna opasnost od otvaranja ovakvim entitetima jest mogućnost posjednuća. Posebno je teška situacija među praktičarima reikija koji se ozbiljno oslanjaju na pomoć “vodiča” koji se zovu i reiki duhovni vodiči ili pomagači (engl. Reiki spirit guide ili jednostavno Reiki guide). Diane Stein (1995., 56)Stein, D. (1995.), Essential Reiki: A Complete Guide to an Ancient Healing Art, Crossing Press, “autoritet” za reiki i wicca (vještica!), kaže da bi reikisti trebali postati svjesni takvih netjelesnih iscjelitelja najkasnije na drugom stupnju reikija. Prepuštanje “dobroti” netjelesnih iscjelitelja može se pronaći i u Rekonekciji Erica Pearla (Kotlar, 2011a.)Kotlar, D. (2011a.), Tesla, Rekonekcija, nova evolucija i vaša DNK, http://www.oslobadjanje.com/autorski/tesla-rekonekcija-nova-evolucija-i-vasa-dnk.html, viđeno: 01. 07. 2014..


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.