/#175/

Robert

[...] Ja mislim da moj um sve to izmišlja.

Denis

Uhm, samo naprijed, reci mi što on izmišlja.

Robert

Sve to.

Denis

Dobro, pa reci mi gdje si sad? Hajde, reci sada umu da se samo na trenutak makne sa strane, neka nas pusti da završimo ovo, slobodno mu reci da se makne sa strane, neka gleda. Kad završimo ovo, on će se vratiti. Reci mi što se događa s Emom? Kamo je otišla nakon svjetla? Što je napravila kad je vidjela svjetlo koje je zatim nestalo?

Robert

Izašla je van... otišla je u kuću.

U ovoj seansi Robert je osvijestio da ima nakačeni astralni fragment koji se predstavio kao Ema što je za njegov ego bilo previše. Smatram da sintagma “moj um” dobro ukazuje na to da je ego/self prisvojio Um, baš kao i ostatak Nižeg ega. Ovo je sasvim normalna, zdrava i prirodna situacija u kojoj Um ne može pripadati Biću/duši. Takvo svojatanje znači i prihvaćanje svih vanjskih programa koji su uspješno implantirani odgojem i obrazovanjem, ali srećom tamo se nalaze i sadržaji po izboru Bića.

Stoga neovisno o sveprisutnoj dehumanizaciji (i mehanizaciji čije ekstremne primjere zagovaraju transhumanisti) ljudskog bića, još uvijek imamo prilike svjedočiti ljudskosti u najrazličitijim situacijama. To je loša vijest za kontrolore i manipulatore9 koji kontinuirano sve sofisticiranijim i brojnijim programima pokušavaju u potpunosti ispuniti naše Umove. Ako je djetinjstvo razdoblje u kojem očekujemo da kapetan, Biće/duša, neovisno o civilizacijskim pritiscima, u velikoj mjeri učestvuje u stvaranju Uma, onda nije teško odgonetnuti zašto upravo kontrolori žele što ranije uništiti djetinjstvo. To čine povećanjem pritiska na obitelj kao temeljne društvene jedinice i njenom erozijom, pa tako bebe moraju u jaslice i vrtiće, bake u staračke domove, a prezaposleni roditelji robuju poslovima i tehnologiji koja bi im trebala osigurati više slobodnog vremena za djecu. Djeca su opterećena obvezama i nepotrebnim zadacima koji su često praćeni racionalizacijama tzv. sekularnog humanizma kako ga se ne daj Bože ne bi poistovjetilo s onim koji uključuje i metafizičke aspekte ljudskog bića.

9 ^Iskoristit ću riječi Edwarda Bernaysa o “vidljivim” kontrolorima i manipulatorima i njihovoj “demokratskoj” neophodnosti s obzirom na to da se može pretpostaviti da su mu često puta bili i poslodavci: “Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima masa važan je element demokratskog društva. Oni koji manipuliraju tim nevidljivim društvenim mehanizmom predstavljaju nevidljivu vladu koja uistinu upravlja našom zemljom [SAD, op. prev.].” (Bernays, 1928., 9,Bernays, E. (1928.), Propaganda, New York, Horace Liveright, Inc. moj prijevod)
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .