* * *

Rand se može spočitati nepripadnost znanstvenoj eliti, iako je bila okružena predstavnicima drugih elita47 koji su bili privučeni idejama objektivizma ili su izravno ili neizravno utjecali na njihovo profiliranje. Znanstveni se status zato ne može spočitati Edwardu O. Wilsonu kojeg nazivaju ocem sociobiologije. Wilson je svoje ideje o altruizmu izvodio iz proučavanja zadružnih kukaca – mrava, pčela i termita. Rekao bih da je to još jedno spuštanje stepenicu niže (1. poglavlje). Prema Wilsonu altruizam, koji je za njega suradničko ponašanje, može biti ‘tvrdi’ i ‘meki’ (Wilson, 2007., 148)Wilson, E. O. (2007.), O ljudskoj prirodi, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk. Smatra da je prvi karakterističan za bliski rod (npr. roditelji prema djeci), a drugi smatra krajnje sebičnim. Nadalje, nalazi niz primjera iz društvene zbilje koji pokazuju da i tamo postoji ‘meki altruizam’ (2007., 152)Wilson, E. O. (2007.), O ljudskoj prirodi, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk. Ali ono o čemu Wilson govori nema veze s altruizmom, nego s trgovanjem. On daje primjere trgovine praktičnog ega/selfa. Ako osoba ima vremena i za cost-benefit analizu takvog “altruizma”, veća je mogućnost da profitira48 još i više. Brkanje altruizma i trgovanja ne znači da trgovinu ne smijemo nazvati ‘mekim altruizmom’. Pitam se samo ne bi li bilo pomalo apsurdno da netko “dobre ljude” naziva dobrim trgovcima? Wilson također kao primjer egocentričnosti navodi ponašanje morskog psa (2007., 150)Wilson, E. O. (2007.), O ljudskoj prirodi, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk. Pitam se samo kako se tu beštiju bez ega svojstvenog samo čovjeku može prozivati za egocentričnost.

Pri kraju predstavljanja svog pogleda na altruizam pobrkao ga je s aktivizmom ne shvaćajući da altruizam nema potrebe za savezima ili timovima, bili oni znanstveni, religijski, sportski, politički ili neki drugi. Altruizam je individualan bezuvjetan čin davanja bez traženja nagrade i potvrde, a to je autopilotu takvom kakav jest potpuna nepoznanica. O Wilsonovim ograničenjima svjedoči i racionaliziranje njegovih uvjerenja i vjeronauka:

“Geni drže kulturu na uzici. Ta uzica je veoma duga, ali na kraju se sve vrednote moraju naći unutar granica koje im određuje njihov učinak na gensku zalihu.” (Wilson, 2007., 158, Wilson, E. O. (2007.), O ljudskoj prirodi, Zagreb, Naklada Jesenski i Turkmoja podebljanja)

Autor završava apsolutističkim moraliziranjem koje si može priuštiti samo visoko svećenstvo vladajuće znanosti:

“Ljudsko je ponašanje – kao i najdublje sposobnosti za emocionalne reakcije koje ga potiču i vode – samo tehnika koja omogućava zaštitu genskog materijala. Nije moguće dokazati niti jednu drugu funkciju morala.” (Wilson, 2007., 158, Wilson, E. O. (2007.), O ljudskoj prirodi, Zagreb, Naklada Jesenski i Turkmoja podebljanja)

Neki drugi znanstvenici koji su umjesto kukaca i morskih pasa nastavili proučavati ljude došli su i do nešto ljudskijih zaključaka. Daniel Batson iznio je tako hipotezu o povezanosti empatije i altruizma (engl. Empathy-altruism hypothesis) koja zbog toga što prepoznaje povezanost altruizma s empatijom49 (suosjećajnošću) naginje opasnom “bezumlju”. Ubrzo su se pojavile i druge studije kojima se navodno korištenjem Batsonove metodologije došlo do rezultata koji govore upravo suprotno – o univerzalnom egoizmu! Ovakvu situaciju John Dovidio drži neprihvatljivom i smatra da bi hipoteza o povezanosti empatije i altruizma mogla pomoći ne samo našem razumijevanju ljudske prirode, nego i načinu na koji se provode znanstvena istraživanja (Dovidio, 1991.)Dovidio, J. F. (1991.), The Empathy-Altuism Hypothesis – Paradigm and Promise. U: Psychological Inquiry 2(2):126-128. Prihvaćanje altruizma, koji u tom slučaju više ne bi bio “paradoksalan”, moglo bi imati dalekosežne posljedice zato što to značilo da “altruistični i egoistični motivi mogu supostojati u istom organizmu” (Dovidio, 1991.)Dovidio, J. F. (1991.), The Empathy-Altuism Hypothesis – Paradigm and Promise. U: Psychological Inquiry 2(2):126-128. Ako egoistični motivi dolaze, kao što samo ime govori, od ega, odakle onda dolazi altruizam? Tko zna što bi nam morski psi mogli reći o tome.

Mnogi vjerojatno smatraju da (‘tvrdi’) altruizam ne postoji jer ga nemamo prilike često vidjeti u medijima. Tko zna, možda je to samo zato što je medijskim urednicima svakodnevni horor i crna kronika profitabilnija. Istovremeno stvarni altruizam ne traži ništa zauzvrat pa niti medijsku pokrivenost svog “evolucijski upitnog” ponašanja. Nadalje, medijska propaganda stalno podsjeća na to da postoje službe koje su plaćene za altruizam – neustrašivi vatrogasci, prva pomoć ili policajci o kojima je snimljeno toliko filmova i serijala koji bi nas trebali podsjetiti zašto plaćamo porez. S druge strane postoji niz tužbi unesrećenih trgovaca koji su se odlučili sudski goniti svoje pomagače zbog čega bi možda bilo pametnije gledati “vlastita posla” (po recepturi Rand). U takvom će se ozračju sasvim sigurno ponovno dogoditi situacija koju nesretna Kitty Genovese 1964. godine u New Yorku nije uspjela preživjeti kada je napadnuta i izbodena tri puta zaredom, a da 37 svjedoka nije bilo u stanju podići telefonsku slušalicu i pozvati policiju!

47 ^Npr. Alanom Greenspanom, dugogodišnjim predsjednikom Američke središnje banke (Burns, 2011.)Burns, J. (2011.), Goddess of the Market: Ayn Rand and the American Right, Oxford University Press.
48 ^Tu je dinamiku lako prepoznati u izrazima (zemaljske) “ljubavi”, pa je za autentičnu, nepatvorenu ljubav bilo potrebno izmisliti frazu “nesebična ljubav” kako bi postalo jasno o kojoj je vrsti ljubavi riječ (tako bismo prema Wilsonovoj terminologiji mogli imati ‘meku’ i ‘tvrdu’ ljubav).
49 ^Neuroznanstvenici poput Vilayanura Ramachandrana požurili su empatiju objasniti postojanjem tzv. zrcalnog neurona (engl. mirror neuron) za koji predviđaju da će za psihologiju biti onoliko važan koliko je DNK postala važna za biologiju (Jarrett, 2012.)Jarrett, C. (2012.), Mirror Neurons – The Most Hyped Concept in Neuroscience?, 10. 12. 2012., http://www.psychologytoday.com/blog/brain-myths/201212/mirror-neurons-the-most-hyped-concept-in-neuroscience, viđeno: 08. 03. 2013.. Špekulira se da zrcalni neuroni ukazuju na to da “zrcalimo” tuđa ponašanja jer se “pale” samo kada promatramo tuđe aktivnosti kao da ih sami izvodimo. Još samo valja odgovoriti na pitanje tko se prvi dosjetio altruizma koji su ostali počeli zrcaliti?
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .