Čini mi se da opis pozadinskih osjećaja odgovara Osjećajima iz Radnog modela. Damasio njihovo izvorište smješta u drugi centar – naše tijelo, a ne Um (i mozak kao njegov najznačajniji organ). Smatram da je na taj način otvorio put istraživanjima drugog centra koja će tek pokazati mogu li se zadržati isključivo na fizičkoj razini i teorijama o ‘utjelovljenoj kognitivnosti’ (7. poglavlje). Pomalo je ironično, što sam i naveo u 5. poglavlju, da je Damasio istovremeno glasan protivnik “čovječuljka”, točnije onoga što on simbolizira – Biće/dušu.

* * *

Za sada nije postignuta suglasnost oko definicije emocije jer je različiti teoretičari i istraživači drugačije tumače i koriste u opisivanju procesa i funkcija (Izard, 2007., 260)Izard, C. E. (2007.), Basic Emotions, Natural Kinds, Emotion Schemas, and a New Paradigm. U: Perspectives on Psychological Science, 2(3):260-280. Ne postoji niti suglasnost oko uloge koju svjesnost (“kognitivnost”) ima za emocije. Unatoč tome, došlo je do niza zapažanja koja, općenito govoreći, upućuju na neupitnu povezanost emocija s nekom vrstom svjesnosti jer je ona, ako ništa drugo, potrebna za tumačenje/procjenu situacije, odnosno percipiranja emocije, bez obzira na to što razlog pojavljivanja ego-svijesti često ostaje nedohvatljiv, pa na prvi pogled i nerazumljiv ili “iracionalan”. Kada je Walter Cannon uvidio da autonomni živčani sustav (ANS) nije nužan za doživljaj/percepciju emocije objasnio to dvjema nezavisnim komponentama emocije – doživljajem i fiziološkom reakcijom. Po njemu se podražaj procesira u mozgu koji onda generira tjelesnu/fiziološku reakciju nezavisno o pojavi doživljaja ili “osjećaja” emocije (Friedman, 2010., 385)Friedman, B. H. (2010.), Feelings and the body – The Jamesian perspective on autonomic specificity of emotion. U: Biological Psychology, 84:383-393. Kognitivna (svjesna) komponenta postala je važna zbog toga jer je i psihologija nastavila u smjeru kognitivne znanosti i neuroznanosti koje su iznjedrile različite teorije o povezanosti emocija i svjesnosti.43

Cannonov preduvjet svjesnog procesiranja podražaja kako bi došlo do stvaranja emocije nije prošao bez prijepora. Veliki broj psihologa tvrdi da je eksperimentalno utvrđeno da se emocije pojavljuju i bez svijesti o samom podražaju. U tome se stavu ističe Robert Zajonc koji je pokazao da ispitanici mogu formirati sklonosti prema određenim podražajima kojima su bili subliminalno44 izloženi što ukazuje na to da su emocije i kognitivni (svjesni) procesi dva odvojena sustava (Zajonc, 1980., 165)Zajonc, R. B. (1980.), Feeling and Thinking – Preferences need no Inferences. U: American Psychologist, 35(2):151-175. Zajonc nadalje tvrdi da su ta dva sustava samo djelomično odvojena i da se emocije prve pojavljuju (engl. affective primacy) te smatra kako one često mogu biti nesvjesne (Zajonc, 2000., 32)Zajonc, R. B. (2000.), Feeling and thinking: Closing the Debate Over the Independance of Affect. U: J. P. Forgas (ur.), Feeling and thinking: the role of affect in social cognition, Cambridge University Press. Ovdje se valja prisjetiti da je i nesvjesno samo jedno područje svjesnosti.

Često se spominje i Schachter-Singerova teorija kojom se tvrdi da emocije imaju funkciju kognitivnog faktora (tumačenja) i fiziološke pobude (Reisenzein, 1983., 240)Reisenzein, R. (1983.), The Schachter Theory of Emotion – Two Decades Later. U: Psychological Bulletin, 94(2):239-264. Do ovakvog je zaključka dovelo složeno istraživanje u kojemu se je ispitanicima najprije umjetno (ubrizgavanjem) povećala razina epinefrina (adrenalina), tvari koja se prirodno izlučuje prilikom emocionalne reakcije. Na taj je način osigurana mjerljiva fiziološka pobuda. Nakon toga su pokazali da se naknadnim manipuliranjem ispitanicima može utjecati na njihove emocije. Reakcije ispitanika na pobudu, insceniranu emocionalno nabijenu situaciju, ovisile su o sposobnosti prosudbe cjelokupne situacije. Ispitanici koji su bili upoznati da im je prethodno ubrizgan epinefrin nisu emocionalno reagirali na vanjsku pobudu za razliku od skupine neupućenih koji su svoju reakciju opravdavali vanjskom pobudom u nedostatku prave informacije o reakciji nakon ubrizgavanja.

Naposljetku ću navesti Damasiovu teoriju o ‘somatskim markerima’ (engl. Somatic marker hypothesis). Somatski su markeri posebne instance osjećaja koje stvaraju ‘sekundarne emocije’ i koji mogu utjecati na donošenje odluka (Damasio, 1994., 174)Damasio, A. R. (1994.), Descartes’ Error – Emotion, Reason, and the Human Brain, New York, Avon Books. Ova teorija se smatra neojamesovskom s obzirom na značaj koji pridaje tjelesnoj (fizičkoj) komponenti, a emocije definira kao kombinaciju jednostavnih ili složenih procesa misaonog (mentalnog) procjenjivanja i pripreme odziva na takav proces, pretežito prema tijelu što dovodi do emocionalnog tjelesnog stanja, ali i prema samom mozgu što dovodi do dodatnih mentalnih promjena (Damasio, 1994., 139)Damasio, A. R. (1994.), Descartes’ Error – Emotion, Reason, and the Human Brain, New York, Avon Books. Damasio navodi i neophodnost postojanja tzv. povratne sprege:

43 ^Npr. Caroll E. Izard predložila je novu paradigmu po kojoj su emocije zaslužne za organizaciju svjesnosti, uključujući emocije slabog intenziteta (Izard, 2007., 260)Izard, C. E. (2007.), Basic Emotions, Natural Kinds, Emotion Schemas, and a New Paradigm. U: Perspectives on Psychological Science, 2(3):260-280. Držim da je to još jedan primjer pripisivanja važnosti emocijama koju one ne zaslužuju. Smatram da je vjerojatnije da svjesnost organizira emociju (baš kao i materiju po principu “softver mijenja hardver”, 5. poglavlje), a ne obrnuto.
44 ^Doslovno znači “ispod praga” (lat. limen, limin – prag), u ovom slučaju praga “svjesne pažnje”, pri čemu prag može označavati jačinu, ali i vrijeme trajanja podražaja.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .