Home U potrazi za dušom 2. Bezumno ili bezdušno?
Bezumno ili bezdušno?
Autor: Denis
Ponedjeljak, 10.06.2013. 13:00
Ažurirano: Petak, 17.04.2015. 13:07

Ako krenem od same riječi znanost (engl. Science od lat. scientia izvedeno od sciere – znati), mogu reći da je od samih početaka bila zloupotrebljavana. Utemeljitelji prirodnih znanosti koje su u dobroj mjeri zamijenile sve ono što je prije toga pripadalo filozofiji, odmah su postavili okvire unutar kojih će potraga za znanjem biti moguća, odnosno jedino dozvoljena. Sve što nije unutar tih okvira može se proglasiti neznanstvenim, pseudoznanstvenim ili heretičkim i tako postati osnovom za ignoriranje, pritiske ili, ako je to neophodno, i za otvorene progone.

Gdje su ograde, tu su i psi čuvari koji bi trebali voditi računa da ništa ne izađe iz zadanih okvira, niti da nešto ne upadne izvana. Postavljanje ograde neupitno je dovelo i do stvaranja nove, ovoga puta znanstvene hijerarhije koja lijepo surađuje sa svjetovnim vlastima (“demokratskim strukturama”), baš kao što je prije njih crkvena hijerarhija imala plodnu suradnju s visokim plemstvom. Znanstveni zakoni zamijenili su nekadašnje crkvene. Nekoć je crkvena hereza nekoga mogla stajati novaca, pritvaranja ili glave – to isto, samo u drugačijem obliku imamo i danas. Primjerice, neprihvaćanje cijepljenja, školskih programa/vjeroučenja, zdravstvenih metoda, pravila o proizvodnji hrane ili energetskih izvora, prekršitelja mogu koštati mnogo novaca, pa čak i staviti iza rešetaka. U važnim segmentima života (npr. energetika, medicina, proizvodnja hrane), sve što znanost nije propisala i blagoslovila, etiketirat će se kao “alternativno”, a takvi će ponuđači trebati pažljivo balansirati da se ne prijeđe ograda i da ne privuku pažnju znanstvenih “psa čuvara” što bi ih naposljetku moglo stajati glave14.

O kakvim je to znanstvenim okvirima riječ? Oni su vrlo jednostavni, praktični – sve što možemo percipirati izravno ili neizravno, npr. mjernim pretvornicima i instrumentima, jest znanost15, dok je sve ostalo metafizičko16 koje se ne može dokazati zato predstavlja zabranjenu zonu. Smatram da je prirodna znanost mogla napredovati jednakom brzinom, a da nije postavila takve zabrane. Tim više uzme li se u obzir sveprisutna propaganda o navodnoj znanstvenoj otvorenosti i nepokolebljivom “istraživačkom duhu”. Koliko bi “metafizičko” u znanosti ugrozilo npr. ono što je iza sebe ostavio Tesla? Vjerojatno upravo onoliko koliko je alpsko jodlanje ugrozilo Mozartov ili Beethovenov opus.

“Čuvari” koji nas cijelo vrijeme upozoravaju da “nekakvi okviri (zakoni) moraju postojati” vrlo dobro vide koje su opasnosti bezgraničnosti. Čuvari su jako dobro upoznati sa svojim zakonima, pravi su pismoznanci i u svojim napadima vrlo vješto koriste sve ono što su naučili. Ali njihov lavež puno je rjeđi nego što bi se to moglo pomisliti. Uspješno postavljena hijerarhija, propaganda i programiranje u konačnici su doveli do toga da smo sami sebi postali čuvari, te ne samo da nam ne pada na (zdravu) pamet izlaziti izvan okvira, već niti nismo u stanju razmišljati izvan zadanih okvira (zato se npr. velika važnost pridaje usmjerenom školovanju/obrazovanju, kako se odgovori na pitanja ne bi tražili izvan ograde). Ovo smanjuje potrebu za prevelikim brojem čuvara, a pokušaje iskakanja izvan okvira lakše će se primijetiti sve dokle ih se drži većina ljudi (koji se tješe racionalizacijom da “ne mogu biti u krivu”).

Zbog automatizma življenja unutar znanstvene/materijalističke ograde, osim što postajemo čuvari samima sebi, postajemo i sve vještiji u čuvanju drugih i na to trošimo, bili mi svjesni toga ili ne, gotovo sve naše vrijeme. “Pomažemo” i kada netko osjeti impuls da se približi ogradi ili digne glavu preko nje – mudrim savjetima o tome kako je bolje ostati u znanim (“sigurnim”) okvirima17. Ako se netko opasno približio ogradi, u diskusiji s ostalim članovima stada nam neće biti teško razočaravajuće konstatirati da je onaj koji želi preći ogradu “čudan” ili da je “poludio”.

14 ^Kako ne bi ispalo da ovdje “lajem na mjesec”, spomenut ću poznati slučaj ekskomunikacije biologa Ruperta Sheldrakea. Izopćio ga je nekadašnji urednik prestižnog časopisa ‘Nature’, John Maddox, koji je njegovu teoriju o morfičkim poljima otvoreno nazvao herezom i promocijom magijskog razmišljanja, a njegovu prvu knjigu proglasio kandidatom za spaljivanje (Nature, 1981.).Nature, (1981.), A book for burning? U: Nature, 293: 245-246.
15 ^U slučaju živih bića, znanstveni okvir je dobio još jednu komponentu koju je mehanicistički bilo teško izraziti, a to je “razvojna okolina” koja je utjecala na profiliranje organizma. Tako je prihvatljiv znanstveni okvir na engleskom dobio naziv nature & nurture. Ovo ponekad postaje polazište za konfrontaciju poznatu kao nature versus nurture (“prirodno nasuprot odgojnom”), a prirodnjaci/naturalisti znaju naginjati tumačenju “razvojne okoline” kao nusproizvoda prirode. Na našim prostorima postoji i predmet iz osnovnoškolskog programiranja koji se zove ‘Priroda i društvo’, čime bi se trebalo još od malena takav okvir učiniti “zdravorazumskim” i jedinim mogućim.
16 ^Dolazi od grčke fraze ta meta ta physika ili “stvari nakon fizike” pozivajući se na redoslijed Aristotelovog pisanja – tako je nazvano njegovo djelo koje je slijedilo nakon ‘Fizike’. Kasnije se metafizikom označavala znanost o stvarima koje transcendiraju ono što je materijalno i prirodno.
17 ^Ovo je vrlo pojednostavljeno gledanje na pomaganje da se ostane u stadu, u granicama “normalnog”. Naime, osoba nesvjesna toga tko sve kroz nju može progovarati i djelovati, mogla bi pomisliti da je uvijek ona ta koja to čini, nesvjesna ideje da bi mogla biti i “agent”, tj. alat za provođenje agende tuđe/vanjske svijesti. Privremeno preuzimanje kontrole za potrebe “pomaganja” određenom vrstom odvlačenja pažnje, trenutno je i suptilno, ništa nalik holivudskim ekranizacijama (npr. ‘The Matrix’, 1999.). U stvarnosti “agent” nema potrebe trčati za nama držeći pištolj, dovoljno je da nas drugačije pogleda ili prekine podsjećajući nas na “objektivnu stvarnost”.


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.