Ove teze i antiteze pratit će nas kroz cijelu knjigu i ona prije svega treba biti jedan priručnik, jer sve knjige, mudrosti i teorije u konačnici su valjane onoliko koliko su u stanju prenijeti praktičnih impulsa.

Sjedim sada u svom spisateljskom utočištu, započetom s četiri tjedna boravka u planinama Berner Oberlanda, i pokušavam, koliko je moguće "slobodnih ruku", opisati put do vrhunca ljudske spoznaje i božanske objave – put, kojim svi mi već duže vrijeme koračamo. Taj put je šetnja po hrptu planine, jer se s obje strane puta strme planinske litice obrušavaju u oblacima zaklonjene dubine: u materijalizam i nihilizam s jedne, u apsolutizam i dogmatizam s druge strane. Ljudi se često daju zavesti i odreknu se svoga puta. Oni klize prema dolje, neki čak padnu u ponore ekstrema, sa znanom svjetskom poviješću i sadašnjim stanjem u svijetu kao rezultatom. Danas imamo mogućnost baciti pogled na jednu dugu vremensku tračnicu, tako da put napokon bude prepoznatljiv sve do pravog cilja.

Ako ne danas, kad onda? Ako ne mi, tko onda? Danas, na obećanoj "prekretnici", možemo, smijemo i trebamo rečeni vrhunac držati na oku i čuvati u srcu. Put je cilj. Ništa drugo. U najmanju ruku, nije neposredno. Zaobilaznice i pogrešni putovi možda također vode k cilju, ali samo ako ih kao takve prepoznamo i svjesno promijenimo smjer.

Sam za sebe pronaći taj put spoznaje – to je cilj filozofije. U prošlim vremenima, počevši u Staroj Grčkoj, filozofija se nazivala "kraljicom svih znanosti" – i ona bi to trebala biti i danas; jer svaki oblik znanosti treba služiti stvaranju znanja, a znanje treba voditi k spoznaji istine. "Ljubav prema istini (mudrosti)" na grčkom se zove philo-sophia.

"Filozofija" je, dakle, više nego puki školski predmet. Međutim, danas je filozofija, ne previše neopravdano, na glasu kao beskrajna, suhoparna misaona igra, smatra se dosadnom i nepotrebnom, nešto što, kako se čini, nema neke praktične vrijednosti. Zbog toga ne čudi da ljudi više nemaju vremena za filozofiju.

Kako će se u nastavku pokazati, filozofija nije luksuz, nego sredstvo koje nam može pomoći da postignemo jasnu sposobnost razlikovanja, kako bi pronašli vlastitu istinu i odgovornost. Nadalje će također postati jasno kako mnogo toga što se danas naziva "filozofijom" uopće to nije, već ideologija – premda oboje izvana mogu izgledati slično:

  • Filozofija: Pokušaj da čovjek sam, razumom i logikom, shvati postojanje i pronađe odgovor na ključna pitanja – Tko sam ja? Odakle dolazim? Zašto sam ovdje?
  • Ideologija: Sustav pogleda na svijet, od svojih zastupnika ins­tru­men­ta­li­zi­ran kao "jedina" ili "najbolja" istina, uglavnom u obliku političkih i/ili religijskih programskih djelovanja. Ide­olo­gi­ja je instrumentalizirana filozofija.

Filozofija, čak i još neprevedena u ideologiju, ima slabu točku – oslanja se samo na razum i logiku, ograničen i nesavršen alat. Kako bi to filozof trebao s takvim sredstvima odgovoriti na ključna pitanja? Koji je smisao filozofije, ako ona svoj samopostavljeni cilj ne može dosegnuti? Ne pokazuje li sadašnje stanje u filozofiji da je ona bankrotirala? Otprije dvije i pol tisuće godina inteligentni ljudi se trude utvrditi smisao i cilj našeg postojanja, ali, tragično, čini se da su pomutnja i nesigurnost danas veće nego ikad ranije.

Filozofija sama nije dostatna.

Zbog toga ova knjiga nije samo filozofski sastavak, nego du­hov­no-filozofski. Oba stajališta su nužna, u protivnom se čovjek gubi u jednostranosti, što kod hodanja po hrptu planine može biti vrlo kobno. Čovjek padne: filozof sam, a "religijski" i politički ideolozi još povuku i druge sa sobom. Naša spoznaja se ne treba oslanjati isključivo (jednostrano) na razum i logiku. Da bi pri hodanju ostali u ravnoteži nužne su nam dvije istovrijedne, međusobno dopunjujuće polovice. Filozofi Stare Grčke imali su za to dva odgovarajuća pojma – mythos i logos – koji nam i danas stoje na raspolaganju kako bi opisali dvije temeljne kategorije ljudskog znanja.

  • Logičko je ono što čovjek može spoznati vlastitim razu­mi­je­va­njem kroz razmišljanje, istraživanje i iskušavanje; empirijski shvatljiva, horizontalna, linearna slika svijeta.
  • Mitsko je ono što se odnosi na razine stvarnosti koje nisu neposredno dostupne osjetilnoj spoznaji; nadosjetilno, koje se samo iznutra "vidi" i može se spoznati kroz "otkrivenje"; ver­ti­kal­na, multidimenzionalna slika svijeta.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .