Monoteizam znači "učenje o postojanju jednog jedinog Boga". U praksi ovo učenje uvijek nalikuje monolatriji,*** jer kad netko tvrdi kako štuje samo jednog Boga, to još uvijek ne znači da je izabrani "jedini Bog" i apsolutni Bog. Monoteističke religije uglavnom zastupaju dualizam s apsolutističkom, ne-apsolutnom predodžbom Boga. Onaj tko poznaje apsolutno ne mora misionariti ili sotonizirati ostale svjetonazore, a ipak može jasno razlikovati, bez da sudi. (Ovo je tema 7. poglavlja)

Ovom se analizom svjetonazori monizma, deizma ili monoteizma ne žele označiti kao apsolutno pogrešni. Svi ovi svjetonazori otkrivaju puno istinitoga, oni su stepenice na stepeništu koje vodi naviše, u svjetlost. Hoćemo li mi – na kojoj god stepenici – od danih istina profitirati ili ćemo se dati zavesti neistinitim dijelovima ovisi o tome jesu li naša srca Bogu posvećena ili od njega odvraćena.

Što se negativnog tiče, ono se ne treba opravdavati, nego kao takvo prepoznati i ispraviti. To znači konkretnu promjenu smjera: doslovni okret na stepeništu, naprijed u svjetlost, povratak Bogu.

Jedan važni kriterij razlikovanja

Kod procjene ezoterijskih i "humanističkih" knjiga i učenja slijedeće je pitanje uvijek od velike pomoći: kako su objašnjeni dobro i zlo? Proizlazi li objašnjenje iz jasnog razlikovanja ili opravdavanja? Je li opasnost od mogućih prijevara, npr. od strane "666-sila" prepoznata, ignorirana ili podcijenjena?

I materijalistički, humanistički i ezoterijski glasovi mogu se pozivati na "Boga" ili Isusa i mogu se citirati dijelovi spisa. Kad se sretnemo s tim, vrijedi ne zaboraviti sljedeće, manje popularne Isusove riječi:

"Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kojem dolazi sablazan!" (Mt 18, 7)

"Ustat će, doista, lažni Kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane. Eto, prorekao sam vam." (Mt 24, 24-25)

"A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena." (Iv 3, 19-21)

Ova upozorenja naglašavaju važnost budnosti i opreza na temelju duhovne sposobnosti razlikovanja. Ali ona ne govore da trebamo biti slijepo skeptični prema svim novim impulsima. Sam Isus govori o "Duhu Istine" koji će doći ljudima kako bi ih uputio u svu istinu (Iv 16, 3). Svjetlost je uvijek dostupna, jer kad postanemo "kao djeca", naime "jedno s Ocem", tad ćemo biti povezani s "anđelima na nebu" koji "uvijek gledaju lice Oca." (Mt 18, 10)

Sažetak

  • Materijalizam, ateizam, panteizam, deizam, dualizam, monizam – simbolika svjetlosti i sjene otkriva odakle nastaju istine, ali i nedostaci i opasnosti u ovim svjetonazorima. Kako različiti zaključci i praktične posljedice pokazuju, nije svejedno u što se vjeruje.
  • Apsolutna istina postoji u svakom slučaju. Čak i kad se vjeruje da ne postoji apsolutna istina i da je sve relativno, vjeruje se u apsolutnu istinu, naime u tu da ona ne postoji. Dakle, ključno pitanje nije: "Postoji li apsolutna istina?", već: "Što je apsolutna istina?" A čovjek ima mogućnost dobiti jasan odgovor.
  • "Prosvijetljeni" koji vjeruju kako je sve relativno vjeruju i da su pozvani provesti u djelo svoju viziju (apsolutističkog) svjetskog poretka, jer kad bi svi udovoljavali svojim vizijama, nastao bi kaos; stoga se konačno jedna vizija mora nametnuti svima drugima, i to vizija "prosvijetljenih". (Dakle, ni za njih nije sve relativno.)
  • Istinsko značenje "Apsolutnog" razotkriva što apsolutističke težnje zapravo jesu: dijabolične apsolutizacije nekih relativnih – materi­ja­lis­tič­kih ili "religioznih" – poluistina.
  • Stvarnost onkraj, odnosno iza dualnosti (dvojstva) jest individualnost, doslovno: "nepodijeljeno i nedjeljivo", jedinstvo, duhovno. Ono što materiju iznutra spreže, oblikuje i oživotvoruje je "duša": ne­ma­ter­ijal­ni individuum (= átomos, atma). Mi kao individue nismo razdijeljeni u dualnosti linearnog vremena (na prošlost i budućnost), što znači da naše pravo biće ne podliježe ni vremenu ni prostoru. Mi smo besmrtna, vječna duhovna bića ("duše").
*** ^Monolatrija: iz grč. monos i latreia, "služba, štovanje"; štovanje samo jednog Boga (od više njih), tj. izuzimanje jednog Boga iz mnoštva i proklamiranje tog Boga jedinim, najčešće s pozivom na suzbijanje, podčinjavanje i preobraćenje drugih bogova (i naroda).
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .