U svijetu u kojem je "sve relativno" vlada suptilno "pravo jačega". Na primjer, javno mnijenje može biti mišljenja kako je zagađivanje mora, provođenje atomskih testova i sječa kišnih šuma nešto loše, ali ako par ljudi – koji su "jači" od javnog mnijenja – misli da je to dobro, to će se uništavanje okoliša događati unatoč prosvjedima većine.

risi_5_1.png

 

 

 

 

 

 

 

Svaka izjava o apsolutnome, bilo pozitivna ili negativna, jest apsolutna. Stoga ključno pitanje glasi: 'Što je Apsolutno?', a ne 'Postoji li Apsolutno?' (jer ono u svakom slučaju postoji).

Može se navesti još puno drugih primjera: insceniranje ratova, isporučivanje oružja, proizvodnja droge, kemijska propaganda, pljačkanje Trećeg svijeta, trgovina ljudima, zlouporaba životinja i obezvređivanje opasnosti od mikrovalova, radioaktivnosti, zračenja mobilnih uređaja, genetska manipulacija, itd. Posvuda se radi o interesima nekolicine ljudi. Stoga ove skrivene izrabljivače vrlo raduje ako cijeli svijet drži da je sve relativno – jer tad oni mogu odlučiti što će se, a što neće dogoditi.

Ako je sve relativno, onda je i ljudski život relativan i nema apsolutni smisao. Nisu li upravo u sadašnjem dobu mnogi zapali u duboku krizu smisla? Ljudi koji u svom životu ne vide stvarni (= apsolutni) smisao naposljetku vode bez-smisleni i dezorijentiran život, a kad je to slučaj, onda drugi mogu odrediti smjer njihovih života.

Budući da se riječ apsolutno, čija će apsolutna važnost ovdje biti istaknuta, lako može pogrešno shvatiti, još jednom želim naglasiti: relativizacija izreke "sve je relativno" ne smije ni u kom slučaju otvoriti vrata nekim apsolutističkim prohtjevima. Naprotiv, kad se razumije što je pravo značenje apsolutnoga, apsolutistički prohtjevi se urušavaju i prevladava se dijabolično.

Je li savršeno ljudima neshvatljivo?

Potraga za jedinstvom (stvarnošću, "svjetlošću") onkraj dvojstva (dualnosti, "sjene") dovela nas je do pitanja apsolutnoga. Jer, sukladno izjednačenju "dvojstvo (dualnost) = relativnost", jedinstvo znači apsolutno (sveobuhvatno, savršeno).

Ovdje najčešći prigovor glasi: postavljanje takvih pitanja je jedva razumljivo i naposljetku besmisleno jer nitko ne može znati što "svjetlost" (apsolutno, Bog) jest; Bog je neshvatljivo savršen; to se ne može logički razumjeti.

Ova anti-logička argumentacija ipak počiva na jednoj logici, i to jednostranoj. Točno je: Apsolutno je savršeno i za ljudsko ra­zu­mije­va­nje neshvatljivo. Ali, Apsolutno (Bog) je tako savršeno da ono nije samo neshvatljivo, nego i shvatljivo. Tek to oboje zajedno čini njegovo savršenstvo.

Shvatiti Božje savršenstvo jest savršenstvo sve logike i prava svrha Bogu posvećene inteligencije. "Inteligenciju" ne treba brkati s intelektom i ne znači isto što i okretnost mozga i sposobnost pohrane informacija. "Inteligencija" doslovno znači "sposobnost razlikovanja"; izvedeno iz latinske riječi intellegere (sastavljene od inter i legere), "između dvije stvari izabrati, razlikovati".

Inteligencija se nadopunjuje s intuicijom i otvara put inicijaciji, unutarnjem posvećenju. (To će biti tema 8. poglavlja.)

Proširena logika koja sobom donosi i razumijevanje Boga upozorava nas da ne vjerujemo slijepo, ali da ne budemo ni slijepo skeptični – jer bi oboje bilo neinteligentno!

Sumnjati je dobro, ali moramo sumnjati i u sumnju i uvidjeti da nismo prokleti na vječnu sumnju (neznanje). Imamo apsolutnu mogućnost uvidjeti što je "svjetlost" i kako u toj svjetlosti možemo živjeti.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .