"Pitanje se da odgovoriti samo time da smisao zemaljskog postojanja nije u dobrobiti, kako smo navikli vjerovati, nego u razvoju duše. Tako promatramo naše mučitelje kao najstrašnije kažnjene: oni se pozvjeruju, otpadaju od čovječanstva."

"Prije bi se moglo reći: Logor ne može ništa oduzeti onima koji posjeduju zdravu suštinu, a ne tu žalosnu ideologiju 'Čovjek je stvoren za sreću', koja će se srušiti prvim udarcem. [...] U logoru se kvari ono što se već na slobodi počelo kvariti ili bilo zrelo za to. Kvarenje duše postoji i na slobodi, ponekad još potpunije nego u logoru."

Svi mučitelji svijeta, sjedili oni u toplim sobama osoblja u sibirskom konc-logoru ili u neboderskom uredu, služe "Zvijeri", a time pozvjeruju i sebe.

Ipak, Solženjicin ne odbija ni vlastitu odgovornost. O sebi kaže:

"Opijen ranim uspjesima, bio sam nepogrešiv i okrutan. Preplavljen moći, bio sam [kao vojni časnik] ubojica i oskvrnitelj. U trenucima najvećeg zla bio sam uvjeren da postupam ispravno, i u tome bio podržan državnim argumentima. Na trulom zatvorskom sijenu osjetio sam prvi pomak Dobra. Postupno mi se otkrilo da crta koja dijeli Dobro i Zlo ne prolazi ni između država, ni klasa, ni partija, nego preko čovječjeg srca."

"Svatko bi se mogao zapitati: Da je moj život krenuo drugim smjerom, ne bi li od mene postao isti takav krvnik? To je jedno jezivo pitanje, ako se na njega želi iskreno odgovoriti. "

Jedna dodatna misao: Što se Rusije tiče, sigurno nije slučajno što su sile Kali-yuge baš tu zemlju najekstremnije opustošile. Ruski narod je vrlo mistički nadaren i razna pretkazanja govore da će u doba transformacije s te strane svijeta doći važni impulsi. Jesu li određeni krugovi željeli potisnuti taj razvoj? Je li Rusija možda zato u 20. stoljeću desetljećima "slobodna" za masovna ubojstva i potlačivanje?

Zanimljivo je da upečatljivi dokazi duhovne uloge Rusije potječu od Amerikanca, Edgara Caycea (1887 - 1945), jednog od najpoznatijih proroka 20. stoljeća. Krajem tridesetih godina, u transu je primio ovu informaciju:

"Promjene dolaze, to je sigurno – jedan razvoj ili revolucija u religioznom promišljanju. Podloga tih promjena za cijeli svijet doći će na koncu iz Rusije; to nije komunizam, ne! Radije ono što ima istu osnovu, onako kako je Isus poučavao – njegova vrsta komunizma!"

1944., krajem Drugog svjetskog rata, kad je "komunizam" već odavno pokazao svoje pravo lice, ali kraja još nije bilo na vidiku, Edgar Cayce već je ukazivao na preokret u Rusiji:

"U Rusiji nastaje nada za svijet. Ne ono što se katkad naziva komunizmom ili boljševizmom – ne! Nego sloboda – sloboda! Na način da će svaki čovjek živjeti za svoga bližnjega. Taj princip je tamo rođen. Trajat će godinama dok se ne kristalizira; ipak, iz Rusije stiže nada za svijet."

Ova pretkazanja su se obistinila barem u obliku političkih promjena u Rusiji. Očito je da ni izrasline carizma ni sedamdeset godina bezbožne diktature nisu ubile dušu ruskog naroda. Tek što se dozvoli određena duhovna sloboda, u duhovnom pogledu se "kristalizira" mnogo novoga.

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .