"Ne sudite!" dakle ne znači "Ne razlikujte". Sam Isus očito je vrlo kritički razlikovao. Određene ljude čak je nazvao "Zmije! Leglo gujinje!" (Mt 23, 33). Kod "posljednjeg suda", na prijelazu u "Kraljevstvo Božje" (Mt 25, 31-34) razlikovanje je još radikalnije. Jer nije svejedno za koji smo se put odlučili. Kao duhovne individue odgovorni smo za svoje postupke, premda "prosvijetljeni" ateisti svojim ideologijama tvrde nešto drugo, bar u odnosu na njih same. Pa i kad se zaklinju na Bibliju i smatraju da njihov cilj opravdava sredstva, i to nekad može biti razbuđujuće:

"Neće u Kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori 'Gospodine, Gospodine', nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čuda činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao!' [Propustili ste živjeti po Božjoj volji]. Nosite se od mene, vi bezakonici'!"

(Mt 7, 21-23)

Ono što je u 3. poglavlju rečeno o "kontaktu s majstorima" ovdje je potvrđeno i od Isusa. Može se doduše koristiti ime "Isus", ali to još uvijek ne znači da je čovjek povezan s Isusom. "Nikad vas nisam poznavao", rekao je onima koji su religiju, ezoteriju ili praksu loža iskoristili za svoje egoistične interese. Čak i kad se zazivaju ista sveta imena, može se doći u kontakt s različitim razinama. Samo ime još ništa ne jamči. To ne vrijedi samo za Isusovo ime, već i za imena Jahve, Allah, Buda, Krišna, itd.

Može se biti uvjeren u vlastitu stvar, pa i u vlastitu pobožnost, a ipak podleći samoobmani, jer "propustili ste živjeti po Božjoj volji". Isus ovdje s malo riječi kaže mnogo: Bog ima volju jer je individualan; stoga čovjek ima odgovornost prepoznati Božju volju (a ne samovoljno svoje egoistične predodžbe smatrati "Božjom voljom").Odlučujući kriterij je, dakle, "vršiti volju Oca mojega koji je na nebesima". Iako zvuče zastarjelo i preopterećeno, ovakve formulacije sadrže bezvremenu, zapravo apsolutnu istinu, i ateističkim učenjima – od materijalističko do ezoterijski obojanih – nisu poništene.

Bog je ljubav. Ljubav je jedina istinska stvarnost. Ali ljubav nije mentalno, odnosno sentimentalno sanjarenje, nego duhovna budnost i svjesnost. Kako će se pokazati u ovom poglavlju, sa sviješću čiste ljubavi moguće je ne suditi. Samo onaj tko ne sudi može razlikovati. Tko sudi, ne može razlikovati!

"Ne sudite": različite razine značenja

Isusova izreka o nesuđenju ima kompleksno značenje. Prva razina značenja neposredno proizlazi iz konteksta: on kaže kako ne smijemo kritizirati druge ljude i osuđivati ih zbog njihovih grešaka, jer i mi sami imamo greške koje nisu manje od tuđih (trun u oku drugih, brvno u vlastitom oku). Tko sebi uzima za pravo suditi drugima, toga će zadesiti vlastiti sud.

Na ovoj razini Isusova izreka je prije svega moralna: Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi tebi čine! Upravo to kaže Isus u vezi nesuđenja:

"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

(Mt 7,12)

Druga razina značenja je karmička, kako je već razmatrano u prethodnom poglavlju: nitko ne smije sebi uzeti za pravo reći kako je ono što se događa drugima, prije svega ono što je sam drugima prouzročio, njihova "karma", odnosno predodređena sudbina. Jer ništa što je počinjeno nije predodređenost pogođenih, nego je uvijek odgovornost počinitelja. "Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste." (Mt 25, 40)

Značenja "Ne sudite" i "činite drugima ono što želite da drugi vama čine" još se proširuju kada se radi o situacijama u kojima se drugi ne drže ovih pravila. Što znači ova zapovijed ako drugi ne postupaju prema nama onako kako mi želimo? Ako nas drugi osuđuju i smatraju "psima" i "svinjama" kojima ne treba davati biserje? Ako drugi drže opravdanim postupati prema nama kao prema svinjama (nevjernicima, neprosvijetljenima, itd.)? Imajući u vidu klaonice i pokolje, biti smatran svinjom baš i ne veseli ...

Najkasnije u takvim okolnostima nesuđenje se može smatrati ispravnim još samo ako prepoznajemo duhovnu razinu značenja – ne neminovno filozofski, već praktički. (Jedna ilustracija toga slijedi na kraju ovog poglavlja, u razmatranju djela Arhipelag GULAG)

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .