Dualističke reakcije na Bog-Vrag dualizam
Bog-Vrag dualizmom Crkva nije mogla opravdati sve svoje akcije. Bog nije bio "sve", a nije ni bio samo "ljubav". Bog je prije svega bio neumoljivi protivnik Zla, Vraga, kojemu je On, Gospod, objavio rat. Teologija se može pojednostavniti: "Mi smo dobri. Svi drugi su zli. Zastupaju đavolsku herezu." Ovakav duh doveo je do inkvizicije, progona vještica i krvave kolonizacije svijeta (na djelu je i danas, tek dijelom u ponešto civiliziranijem ili diskretnijem obliku).
Očito je zloupotrijebljeno ne samo Isusovo, nego i Đavolovo ime. Ovakvo sotoniziranje moralo je prije ili kasnije dozvati u život otvoreni protupokret – a to se i dogodilo u 19. stoljeću. Tajni protupokreti postojali su u područjima pod crkvenom vlašću od samog početka, a na drugoj strani Sredozemnog mora, otprilike istovremeno s formiranjem svjetskog kršćanstva, pojavila se njegova dualistička zrcalna slika: islam. Ta nova religija koristila je upravo istu Bog-Vrag terminologiju, samo je zamijenila predznak: "Bog je na našoj strani. Svi ostali, prije svega kršćani, nevjernici su i moraju biti poraženi!"
Od ljudi stvoren Vrag i od ljudi stvoren "Bog" – koji je Vraga uopće i učinio mogućim, predstavljaju ekstremni dualizam koji je i izazvao kontradualizam, odnosno protucrkveni i protuislamski dualizam sa suprotnim predznakom. Ako je monoteistički Bog zagazio na Zemlju s takvim đavolskim silama, onda on i nije Bog, nego isti Đavao! Taj prikriveni, s Đavlom zaraćeni "Đavao", bio je zapravo Dobro, dakle "Bog".
Ovakva zamjena predznaka nije ništa novo, već u prakršćansko vrijeme širio se kao tajni nauk u nekim podzemnim pokretima, u početku i otvoreno i prilično uspješno. Jedan takav primjer je rani Isusov sljedbenik imenom Marcion, oko kojeg se krajem 1. stoljeća grupirala vlastita "Crkva" koja je pripadala najjačim isusovskim pokretima tadašnjeg vremena. Marcion je žestoko zagovarao gledište po kojem je Bog Starog zavjeta "Gospodar tame", a Isusov Bog, Bog ljubavi. Stoga je odbacivao Stari zavjet i govorio da se pravo kršćanstvo smije pozivati samo na Novi zavjet. Nekoliko gnostičko-kršćanskih pokreta, preuzevši to gledište, učili su da je starozavjetni Bog koji je pozivao na ubojstvo i smrt lažni Bog – i sad taj lažni Bog nastupa u Isusovo ime, naime u liku rimske Crkve. Mogli su se čak pozvati na Bibliju, osobito na već spomenuti Ivanov citat (8, 44), na Isusova upozorenja na one koji će doći u njegovo ime, i na Otkrivenje, gdje je rečeno da babilonska bludnica sjedi na sedam brijegova (17, 9); Rim je poslovično Grad na sedam brežuljaka!
Crkva je ovakve kritičare označila kao heretike i željela ih je sve iskorijeniti – što je bio nezamislivo neprimjeren način odvraćanja "heretičnih" kršćana od njihova mišljenja.
Crkveno-dogmatski dualizam morao je isprovocirati jedan sekularno-gnostički kontradualizam, nastao u obliku organizacije loža koje su se oblikovale kao "protucrkva". Ako je crkveni Bog "Gospodar tame", logično je da su sekularne lože morale svog Boga vidjeti kao istinskog "svjetlonošu" – a "svjetlonoša" na latinskom glasi Lucifer.
Naravno, protucrkveni krugovi znaju da je danas Lucifer tek jedno od Sotoninih imena, međutim i dalje to smatraju klevetom pravog Boga od strane Crkve. Oni se ne srame nazvati svog Boga "Lucifer" ili čak "Sotona", kako bi se time jasno i izazivački distancirali od crkvenog "nauka o Đavlu". Takvim "sotonizmom" sekularne lože teže zamjeni vrijednosti da bi se približili "pravoj religiji" i "ljudskosti".
Koliko god ove zamisli mogu zvučati nevjerojatno i zastranjeno, protucrkveni pokret postoji i danas je, u izmijenjenoj formi, vrlo utjecajan. Povijesna pozadina tajnih društava koja su naklonjena kultu Svjetlonoše već je skicirana (osnovni pojam: nasljednici Templara). Krajem 19. stoljeća, dugo vremena u tajnosti držan, kontradualizam pojavio se u javnosti, kroz pokret koji je svoje učenje nazvao teozofija ("nauka o Bogu"). Potekao iz Engleske, Amerike i Indije, teozofski pokret je iznjedrio ono što se danas naziva "New Age" i "ezoterija". Sama teozofija je i danas – u široj, raznolikoj lepezi – jedna od najutjecajnijih struja na globalnoj ezoterijskoj sceni. Samo nekolicina ljudi zainteresiranih za ezoteriju svjesno je ove dvosjekle pozadine "New Agea". Stoga se nameće potreba za pobližim rasvjetljenjem tih stajališta, kako filozofski, tako i povijesno.
Okultni dualizam
