Već duže vrijeme, izvješćuje članak, vjerska psihologija, a sada i neuroteologija (!) "drže skoro samorazumljivim da tajnu religije treba tražiti u mozgu". Temelj za takvo "skoro samorazumljivo" znanstveno vjerovanje su određene bioelektrične reakcije u mozgu, koje nastaju kod izvantjelesnih, meditativnih ili religioznih iskustava. Te reakcije mogu se mjeriti i locirati. U suprotnom eksperimentu, podražajem određenih mjesta može se na unaprijed predviđen način utjecati na emocije i spoznaje (hormoni sreće izazivaju osjećaj sreće). Kemijskim ili magnetnim djelovanjem na mozak moguće je izazvati halucinacije, epileptičke napade, pa čak i izvantjelesna iskustva. Ovo se prihvaća kao dokaz da su sva stanja svijesti i sama svijest na kraju samo učinci određenih moždanih funkcija.

Materijalistička interpretacija opisanih neuroloških eks­pe­ri­me­na­ta nije i jedina moguća. Drugo moguće objašnjenje je da se određene moždane aktivnosti i tjelesne reakcije oslobađaju kroz "psihosomatske" impulse svijesti. Kad netko, primjerice, usmjeri svijest na neki napeti film, tjelesne reakcije (lupanje srca, rast adrenalina) nisu izazvane samo optičkim podražajem, jer te podražaje, valove svjetlosti, oči stalno primaju. Ne, to su svjesno percipirane slike koje preko "očiju duha" oslobađaju impulse, koji sa svoje strane aktiviraju živce i hormonske žlijezde – a takve slike više nisu samo elektromagnetski podražaji . One su vitalno-energetski impulsi duha, koji djeluju preko tjelesnih priključaka u mozgu, slično kao kada preko tipkovnice aktiviramo određenu softversku funkciju na računalu. Time se također može objasniti zašto su kod određenih emocija, izljeva hormona i tjelesnih reakcija aktivni uvijek isti dijelovi mozga. Kada se aparatima ili drogama preko mozga izazivaju određene reakcije u tijelu i svijesti, to još uvijek ne dokazuje da je svijest začeta u mozgu. Takvi eksperimenti samo pokazuju da između psihe i živućeg tijela postoje izmjenične reakcije. Čim život nestane iz tijela, ni podražaj mozga više ne izaziva reakciju.

Ono što je otkrilo istraživanje mozga nije potpuno pogrešno. Točno je da su procesi svijesti povezani s odgovarajućim moždanim funkcijama i mnogo je toga u našem životu genetski i psihofizički određeno. Reducirati svijest na ove funkcije ili je s njima izjednačiti je misaoni skok koji ni na koji način nije uvjerljiv ni logičan.

Vjerovati da mozak stvara svijest i percipirane slike slično je kao vjerovati da TV prijemnik sam stvara slike, zvukove i program. Ipak, za vrijeme dok TV radi, u katodnoj cijevi moguće je izmjeriti struk­tu­ri­ra­ne i ponavljajuće električne protoke. Na sličan način, mozak je bioračunalo kojeg pokreću programi i impulsi materijalne energije, i kojeg na kraju oživotvoruje nematerijalno duhovno biće. Kada čovjek vidi samo materiju i na temelju nje želi objasniti "život", nalazi se u sličnoj situaciji kao netko tko želi objasniti svjetlost, a poznaje samo tamu. Ako kroz pukotinu na širokoj zgradi nauke prodre zraka svjetlosti u mračnu unutrašnjost, "stanovnik" će pokušati taj linearno-svijetleći fenomen objasniti kao produkt (za njega) sveprisutne i određene tame.

Negativni materijalizam

Koje su posljedice vjere u materijalizam? Ako je cijeli Univerzum, uključujući Zemlju i živa bića, samo produkt jedne kvantno mehaničke samoorganizirane materije – što to znači za ljude? Neke posljedice već su spomenute. To bi značilo da smo isto što i tijelo i da sa smrću tijela prestajemo postojati. Naša svijest bila bi "moždana pređa", u doslovnom smislu. Spoznavanje, razmišljanje i donošenje odluka bile bi samo organska funkcija mozga, kao što je tjelesna toplina učinak metabolizma. Postavlja se pitanje: kako može mozak koji je podređen zakonima prirode proizvesti duh koji pretpostavlja slobodnu volju?

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .