Budući da Tora ima temeljno značenje i za judaizam i za kršćanstvo, novo izdanje podiglo je, razumljivo, velike valove. Ovako npr. glasi jedan članak u New York Timesu:

"Abraham, židovski patrijarh, najvjerojatnije nije ni postojao, a isto tako ni Mojsije. Cijela priča o egzodusu, kako je ispričana u Bibliji, najvjerojatnije se nije dogodila. Isto se može reći o rušenju jerihonskih zidina. [Jerihon uopće nije imao gradske zidine!] A David je bio sve samo ne kralj koji je Jeruzalem izgradio u moćnu prijestolnicu. Prije će biti da je bio provincijski plemenski vođa čija je slava kasnije napuhana kako bi se novonastaloj naciji dala zajednička polazna točka. Takva zapanjujuća gledišta – rezultat nalaza koje su arheolozi u Izraelu i graničnim područjima iznijeli na svjetlo u zadnjih dvadeset i pet godina – široko su prihvaćena među neortodoksnim rabinima. Ali, nije napravljen nikakav pokušaj da ta gledišta postanu poznata ili da se o njima raspravlja u zajednici – sve donedavno. [...] Od jeseni [2001.], kad se Etz Hayim pojavio, prodan je u više od 100 000 primjeraka".

(Michael Massing: As Rabbis Face Facts, Bible Tales Are Wilting, 09.03.2002.)

I ovdje eksperti, židovski vjernici, pojašnjavaju da se Stari zavjet mora čitati i razumjeti diferencirano. Ako ga čovjek čita kao posve povijesni dokument, neće biti zadovoljan – jer on to i nije! Na primjer, sasvim jasno se kaže da je priča o Noi "najvjerojatnije" potekla od sumerskog Epa o Gilgamešu (značenje ove napomene postaje jasno kada usporedimo obje verzije).

Etz Hayim proistječe od najstarijeg danas dostupnog rukopisa Tore, takozvanog "Lenjingradskog rukopisa" iz 1009. godine. "Između izvornog pisanog dokumenta i najstarije kopije koju još i danas imamo postoji rupa od oko 2000 godina", objašnjava Benjamin Edidin Scolnic u svom članku u Etz Hayimu, "Modern Methods of Bible study", i dodaje:

"Može izgledati kao da je Tora jedinstveno izvješće o izraelitskoj povijesti i zakonodavstvu iz doba patrijarha i Mojsija. Međutim, detaljno istraživanje tekstova navelo je moderne kritične naučnike na zaključak da je Tora zbirka nastala iz više izvora s različitim strujanjima literarnih tradicija, i koja je napisana i složena za trajanja biblijskog perioda (ca. 1200 - ca. 400 g. pr.n.e.) Budući da je Tora, promatrana iz ove perspektive, amalgam djela raznih autora i škola, ona sadrži mnoštvo činjeničnih nedosljednosti i proturječnih pravila, kao i razlika u stilu i rječniku, pa čak i teologiji."

Što ova dijagnoza znači za židovsku i kršćansku vjeru? Naposljetku, u jednom svetom spisu nije riječ o povijesnoj, nego o duhovnoj valjanosti sadržaja. U tom kontekstu, rabin David L. Lieber, "senior urednik" Etz Hayima, u uvodu piše:

"Usuglašavajući naše vjerovanje s konzervativnim židovstvom, pokušali smo iz Tore učiti, a ne ocjenjivati je. Postoje mjesta koja izazivaju našu moralnu savjest; savjest određenu vrijednostima iz Tore. Ovdje, na primjer, spadaju stihovi o ponašanju prema neizraelitskim nacijama i oni o pravnom i društvenom položaju žena u starom Izraelu; a komentar zrcali našu nelagodu (and the commentary reflects our discomfort). D'rash – komentar prilazi tekstu sa strahopoštovanjem i ne pita: 'Slažemo li se s ovim dijelom teksta?', nego – jer je tekst našim precima bio svet: 'Što nas on može naučiti?"

Pitanje "Čemu nas može naučiti određeni dio teksta?" ključ je za čitanje svih svetih tekstova s poštovanjem, a taj nam ključ može pomoći i u prepoznavanju dubljeg značenja tih tekstova. Što se tiče Tore i Starog zavjeta, mi – hvala Bogu – nismo ograničeni samo na površinsku razinu. Jedan doprinos višem razumijevanju koji puno obećava jest novo izdanje Tore, Etz Hayim.

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .